berilij | ||
---|---|---|
| ||
Osnovna svojstva | ||
Element Simbol Atomski broj |
berilij Be 4 | |
Kemijska skupina | zemnoalkalijski metali | |
Grupa, perioda, Blok | 2, 2, s | |
Izgled | siva krutina | |
Gustoća1 | 1850 kg/m3 | |
Tvrdoća | 1670 MPa (HV), 600 MPa (HB), 5,5 (Mohsova skala) | |
Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
(25 °C) 16,443 J mol–1 K–1 | |
Talište | 1287 °C | |
Vrelište3 | 2469 °C | |
Toplina taljenja | 7,895 kJ mol-1 | |
Toplina isparavanja | 297 kJ mol-1 | |
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
Atomska svojstva | ||
Atomska masa | 9,012182(3) | |
Elektronska konfiguracija | [He] 2s2 |
Berilij je kemijski element atomskog (rednog) broja 4 i atomske mase 9,012182(3). U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Be.
Berilij je dvovalentan, u prirodi se može naći samo u spoju s drugim elementima, u mineralima. Poznato drago kamenje koje sadrži berilij su beril (zeleni beril nazivamo smaragd, a plavi akvamarin) i krisoberil. Samostalni berilij je čelično sive boje, tvrd, lagan i krt zemnoalkalijski metal. Prvenstveno se koristi kao dodatak za otvrdnjavanje legura, posebno za berilij-bakar, koji ima visoku čvrstoću, nemagnetičan je i ne iskri. Berilij ima vrlo malu gustoću (1,85 puta teži od vode), visoku točku taljenja, visoku toplinsku stabilnost i mali koeficijent topliskog širenja. Idealan je materijal za zrakoplove, koristi se za mlaznice na raketnim motorima i imat će znatan udio u strukturi budućeg svemirskog teleskopa. Ima relativno visoku prozirnost za rendgenske zrake i za ostalo radioaktivno zračenje, pa se dosta koristi kao filter ili prozor kod radioaktivnih primjena, a često se koristi i kod pokusa s elementarnim česticama.
Tržišna primjena berilija je veliki izazov zbog otrovnosti, posebno udisanjem prašine koja sadrži berilij. On nagriza tkiva i uzrokuje alergičnu bolest, beriliozu, koja može biti opasna po život.[1]
Budući da se ne stvara u zvijezdama, berilij je dosta rijedak materijal, i na Zemlji i u Svemiru. Za sada nema podataka o fiziološkoj ili gradivnoj funkciji u biljnim i životinjskim organizmima.