Bitka za Staljingrad

Bitka za Staljingrad
Dio Drugog svjetskog rata
Jedan od trenutaka Staljingradske bitke
Vrijeme 23. kolovoza 1942. – 2. veljače 1943. Lokacija Staljingrad (danas Volgograd) Ishod sovjetska pobjeda
Sukobljeni
Treći Reich Kraljevina Italija Rumunjska Mađarska	SSSR
Vođe
Adolf Hitler Friedrich Paulus Erich von Manstein Wolfram von Richthofen Petre Dumitrescu Constantin Constantinescu Italo Gariboldi Gusztáv Vitéz Jány	Josif Staljin Vasilij Čujkov Aleksandar Vasilijevski Georgij Žukov Semjon Timošenko Konstantin Rokosovski Rodion Malinovski Andrej Jeremenko
Vojne snage
nepoznat točan broj	1 700 000[nedostaje izvor]
Posljedice
740 000 mrtvih[nedostaje izvor] ili ranjenih 110 000 zarobljenih[nedostaje izvor]	750 000 mrtvih, ranjenih ili zarobljenih[nedostaje izvor] više od 40 000 civila[nedostaje izvor]

Bitka za Staljingrad bila je jedna od najvećih bitaka u Drugome svjetskom ratu, a vodila se između Wehrmachta i Crvene Armije na području Staljingrada (danas Volgograda) od 23. kolovoza 1942. do 2. veljače 1943.,^[1] završivši pobjedom Sovjeta. Sastojala se od njemačke opsade južnog dijela grada, bitke unutar grada i sovjetske protuofenzive u kojoj su uništene ili zarobljene preostale snage Sila osovine na tome području, koje su u ovoj bitki izgubile oko četvrtinu ukupna ljudstva na istočnome bojištu te se od toga gubitka do svršetka rata nisu uspjele oporaviti. Često navođen kao psihološka prekretnica rata, Staljingrad je ujedno bio i krajnja točka prodora njemačkog Wehrmachta u dubinu teritorija Sovjetskog Saveza. Za Sovjete je pobjeda kod Staljingrada značila početak oslobađanja okupiranih područja i prvi korak prema pobjedi nad Trećim Reichom.

Iako kada je riječ o završetku bitke nema nedoumica (Friedrich Paulus 2. veljače 1943. potpisuje akt o predaji preostalih snaga Wermachta snagama Crvene armije), o njezinu početku među povjesničarima vlada nesuglasje koju točno operaciju Wermachta treba smatrati početkom upravo ove bitke. Tako se u izvorima nalaze navodi o njezinu početku od lipnja pa sve do rujna 1942.^{[nedostaje izvor]}

Isto tako, nesuglasice postoje i u odnosu na broj žrtava: procjene se kreću od 700 000 pa sve do 2 milijuna poginulih vojnika i civila.^{[nedostaje izvor]}

1. ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, sv 18, str. 286