Blitzkrieg (hrv. munjeviti rat) je popularan naziv za operativnu vojnu doktrinu koja predviđa uporabu mobilnih snaga (tenkova i motoriziranog pješaštva) koje napadaju koristeći brzinu i iznenađenje kako bi onemogućile neprijatelja da pravovremeno uspostavi koherentnu obranu, te ga okružili i demoralizirali. Taktika je potpuno razvijena u Drugom svjetskom ratu, a i današnje moderne vojne doktrine velikim se dijelom oslanjaju na opći koncept Blitzkriega (npr. američki Shock and Awe).
Izraz je prvi put korišten u članku vojnog časopisa Deutsche Wehr 1935. godine. Prema tom članku, nerazvijene i siromašne države trebale bi nastojati »naglo ratovati pokušavajući donijeti odluku odmah od početka, bezobzirno koristeći svoju ukupnu borbenu moć«. Detaljnija analiza može se naći u članku objavljenom u vojnom tjedniku 1938. godine.[1]