Back Kleur Afrikaans Farbe ALS ቀለም Amharic Cengel AMI Color AN Bleoh ANG Unwen ANN रंग ANP لون Arabic ܓܘܢܐ ARC
Ovo je glavno značenje pojma Boja. Za druga značenja pogledajte Boja (razdvojba).
Boje vidljive ljudskom oku
| Boja | raspon valnih duljina | frekvencijski raspon |
|---|---|---|
| crvena | ~ 625 – 740 nm | ~ 480 – 405 THz |
| narančasta | ~ 590 – 625 nm | ~ 510 – 480 THz |
| žuta | ~ 565 – 590 nm | ~ 530 – 510 THz |
| zelena | ~ 500 – 565 nm | ~ 600 – 530 THz |
| cijan | ~ 485 – 500 nm | ~ 620 – 600 THz |
| plava | ~ 440 – 485 nm | ~ 680 – 620 THz |
| ljubičasta | ~ 380 – 440 nm | ~ 790 – 680 THz |
Boja (tur. boya) je vidni osjet ovisan o frekvenciji svjetlosnog zračenja. Ljudsko oko zapaža samo vidljivo zračenje, to jest elektromagnetske valove valne duljine od približno 380 do 760 nanometara. Zračenja svake pojedine valne duljine, podražujući na različit način prijamne mehanizme oka (receptore, čunjiće u mrežnici oka) daju dojam određene boje. Osjet ljubičaste boje izazvan je zračenjem s duljinom vala od 390 do 450 nm, modre (plave) boje zračenjem od približno 450 do 500 nm, zelene od 500 do 570 nm, žute od 570 do 600 nm, narančaste od 600 do 620 nm i crvene od 620 do 760 nm. Prijelazi su između boja postupni i normalno ljudsko oko može u cijelome vidljivom spektru razlikovati oko 160 različitih nijansa boja.
Osjet boje obično ne nastaje samo od zračenja jedne frekvencije (to jest od monokromatične svjetlosti), nego redovito od smjesa zračenja užih ili širih područja spektra. Prirodna bijela svjetlost (Sunčeva) polikromatična je, to jest sastavljena je od kontinuiranog niza boja (zračenja između 380 i 760 nm), koje se (s pomoću optičke prizme) mogu rastaviti na boje komponente (Sunčev spektar).
Boja nekog tijela može potjecati od svjetlosti koju ono samo emitira (zbog povišene temperature, elektronske pobude), ili pak od svjetlosti koju odbija (reflektira) odnosno propušta. U ovome drugom slučaju tijelo uvijek upija (apsorbira) dio primljene svjetlosti, pa boja tijela koje ne zrači vlastitu svjetlost ovisi o apsorpcijskim svojstvima njegove površine. Bijela je ona površina koja u jednakoj mjeri odbija (reflektira) sva valna područja bijele (na primjer Sunčeve) svjetlosti. Crna površina potpuno upija takvu svjetlost, a siva djelomično, ali u jednakoj mjeri odbija sva područja bijele svjetlosti. Bijelo, crno i sivo nisu prave (kromatske) boje, već takozvane akromatske boje, jer nemaju svoje svojstveno valno područje, već ovise o stupnju osvijetljenosti, odnosno sposobnosti površine da jače ili slabije upija sva valna područja bijele svjetlosti. Tijelo će biti obojeno nekom pravom (kromatskom) bojom ako pokazuje selektivnu apsorpciju, to jest ako mu površina apsorbira bijelu svjetlost samo na određenome valnom području; tada će boja koju ta površina ima (to jest reflektira) biti komplementarna apsorbiranoj boji. Tijelo će na primjer imati crvenu boju ako, obasjano bijelim svjetlom, najjače apsorbira modro-zeleni dio spektra, a najjače reflektira zračenje koje odgovara crvenomu dijelu spektra.[1]