CFA franak

CFA franc franc CFA
Novčanica od 1000 CFA franaka.
ISO 4217 kôd	XOF (zapadnoafrički) XAF (srednjoafrički)
Korisnik	Kamerun, Čad, Republika Kongo, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Benin, Burkina Faso, Obala Bjelokosti, Mali, Niger, Senegal, Togo, Gvineja Bisau
Najmanja jedinica (1/100)	centime
Oznaka	CFA
Kovanice	CFA1 (Central), CFA2 (Central), CFA5, CFA10, CFA25, CFA50, CFA100, CFA200 (West), CFA500
Novčanice	CFA500 (Central), CFA1000, CFA2000, CFA5000, CFA10000
Nacionalna banka	Banque des États de l'Afrique Centrale (Srednja Afrika) Banque Centrale des États de l'Afrique de l'Ouest (Zapadna Afrika)
Tečaj	(ZAPADNOAFRIČKI) XAF (SREDNJOAFRIČKI)&To=HRK CFA franc

CFA franak (na francuskom: franc CFA) je valuta u 12 bivših francuskih kolonija u Africi, a koristi se i u Gvineji Bisau (bivšoj portugalskoj koloniji) te u Ekvatorskoj Gvineji (bivšoj španjolskoj koloniji). Valuta je uspostavljena 1945. godine za potrebe korištenja u tadašnjim francuskim kolonijama u Africi, da bi je potom veći dio tih zemalja nastavio koristiti i nakon zadobivanja neovisnosti.

Kratica CFA je između 1945. i 1958. značila "Colonies françaises d'Afrique" (na hrvatskom: Francuske kolonije Afrike), a od tada znači "Communauté française d'Afrique" (na hrvatskom: Francuska zajednica Afrike).

Vrijednost CFA franka je spojena s eurom: 100 CFA franaka = 0,152449 eura, ili 1 euro = 655,957 CFA franaka. Konvertibilnost CFA franka u Euro jamči Francuska državna riznica, tj. Vlada Francuske Republike.

U novije vrijeme se raspravlja o tome pomaže li vezivanje uz valutu bivše kolonijalne metropole (ranije francuski franak, danas euro) i jedinstveni sustav emitiranja novca (koji se oslanja na devizne rezerve deponirane u Francuskoj) razvoju zemalja koje koriste CFA franak.^[1]

U proteklim desetljećima, nekoliko je zemalja napustilo korištenje CFA franka - Džibuti 1949., Tunis 1958., Gvineja 1960., Maroko 1960., Mali 1962., Alžir 1964., te Madagaskar i Mauritanija 1973. godine.

Francuski prekomorski departmani Reunion te Sv. Petar i Mikelon su do 1967., odnosno 1974. godine koristili CFA franak, da bi ga potom zamijenili francuskim frankom; ondje se danas koristi euro.

1984. godine se Mali ponovno pridružio CFA zajednici. 1985. godine je CFA franak uvela bivša španjolska kolonija Ekvatorska Gvineja, a 1997. godine je to učinila i bivša portugalska kolonija Gvineja Bisau.

Vrijedi opaziti da CFA franak nije 1960. godine revaluiran u vrijeme kada je 100 francuskih starih franaka zamijenjeno za 1 novi: od tada je 1 (novi) francuski franak vrijedio 50 CFA franaka, koji je tečaj držan do 1994. godine, kada je CFA franak odjednom devalvirao za 50% u odnosu na francuski franak (na 100 CFA franaka za jedan francuski franak); taj je događaj rezultirao velikim poskupljenjem mnogih proizvoda u afričkim zemljama.^[2]

Europska unija je 2008. godine provela procjenu učinaka korištenja CFA, te je ocijenjeno da korištenje te valute nije doprinijelo međusobnoj ekonomskoj integraciji zemalja koje je koriste, ali je blagotvorna s gledišta njihove makroekonomske stabilnosti.^[3]

1. ↑ Issiaka Coulibaly. 28. veljače 2017. COSTS AND BENEFITS OF THE CFA FRANC (engleski). WORLD POLICY INSTITUTE. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. lipnja 2018. Pristupljeno 28. lipnja 2018.
2. ↑ African Business Magazine. 19. veljače 2012. A Brief History Of The CFA Franc (engleski). African Business. Pristupljeno 28. lipnja 2018.
3. ↑ Martin Hallet (Directorate-General for Economic and Financial Affairs). Studeni 2008. The role of Euro in Sub Saharan Africa (Economic papers br. 347) (PDF) (engleski). European Communities