Back اتفاقية دايتون Arabic Deyton sazişi Azerbaijani Дэйтанскае пагадненне Byelorussian Дейтънско мирно споразумение Bulgarian ডেটন চুক্তি Bengali/Bangla Dejtonski sporazum BS Acords de Dayton Catalan Daytonská dohoda Czech Daytonaftalen Danish Abkommen von Dayton German

Daytonski sporazum

Opći okvirni sporazum
Sudionici sporazuma

Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992. – 1995. Sadrži Ustav Bosne i Hercegovine, koji je donesen voljom stranaka Daytonskog sporazuma.

Sporazum je uslijedio nakon što je Hrvatska vojska - nakon što je u Operaciji Oluja početkom kolovoza 1995. godine slomila glavninu srpskih vojnih snaga na dotad okupiranom području Republike Hrvatske - u Operaciji Maestral 8.-17. rujna 1995. god. izbile nadomak Banja Luke i vojno dovele u pitanje održanje Republike Srpske. Već 10. rujna 1995. god. je američka diplomacija Rusiji i drugim međunarodnim partnerima prezentirala prvi nacrt sporazuma, te je nakon intenzivnih američkih diplomatskih kontakata sa zaraćenim stranama, članicama Europske unije i Rusijom tijekom rujna i listopada započela u američkom gradu Daytonu mirovna konferencija 1. studenog 1995. god.: pregovori su potrajali 3 tjedna, do 21. studenog 1995. god.[1]

Konferencija se održala od 1. do 21. studenoga 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.[2] Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.[3]

U BiH, Daytonski sporazum nikada nije službeno preveden niti je ratificiran u parlamentu.[4] Nikad nije objavljen u Službenom glasniku BiH.[5] Potpisan je bez znanja građana BiH. Legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo donijeti „Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma nikada nije donijelo takvu Odluku, a to nije učinila ni Parlamentarna skupština Republike Bosne i Hercegovine.[6] Ovlašteni tumač još uvijek je Ured visokoga predstavnika (OHR), a jer je ured pred gašenjem, došlo je u pitanje funkcioniranje institucija.[4]

Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma. Sastavni dio tog dokumenta je i ustav temeljem kojeg funkcionira današnja Bosna i Hercegovina.[4]

Ni 20 godina poslije primjerci Sporazuma koji su se nalazili u Hrvatskoj i BiH nisu prevedeni.[2]

Prema članovima izaslanstva RS u Daytonu, verzija na engleskom jeziku potpisana u Parizu 14. prosinca 1995. godine po povratku srpskog izaslanstva iz Pariza, bila je pohranjena u sefu tadašnjeg predsjednika RS Radovana Karadžića ili predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika. Hrvatsko i bošnjačko izaslanstvo dobili su također svoje primjerke.[7]Veljače 2008. godine doznalo se da je originalni primjerak Općeg okvirnog sporazuma za mir zagubljen.[3] Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić otkrio da je bosanskohercegovački primjerak originala dokumenta nestao iz Arhiva BiH, a slično se ponovilo s originalom Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini. Na to je Županijsko tužiteljstvo je pokrenulo istragu o ovom slučaju, i za njim se tragalo u arhivu Ministarstva vanjskih poslova i Arhivu BiH. Otkriveno je da nema ni jednog primjerka, ni hrvatskog, ni bošnjačkog ni srpskog.[7][4] Zbog toga je na zahtjev Zastupničkoga doma Parlamentarne skupštine BiH Ministarstvo vanjskih poslova Francuske preko Ministarstva vanjskih poslova BiH krajem 2009. dostavila ovjerenu fotokopiju originala Daytonskog sporazuma sa svim aneksima. Godinama formalno nikada nije preveden jer za to nije postojala politička volja.[8]

Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 20 godina pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 20 godina, često na štetu Hrvata. Najmanji konstitutivni narod, Hrvati traže jednakopravnost, traže izmjene Ustava.[2] Kolovoza 2014. u Zastupničkom domu američkog Kongresa se našla rezolucija koja po prvi put na izravan način upozorava na gaženje političkih prava Hrvata i traži prevedeno rješenje koje će zaustaviti daljnje ponižavanje najmalobrojnijeg naroda. Rezoluciju je u proceduru uputila kongresnica Janice Hahn koja između ostalog ističe da se izbori u BiH ubuduće moraju odražavati pravo konstitutivnih naroda i ostalih birati svoje legalne predstavnike u institucijama, čime bi "tada predstavljali narode i građane u skladu s temeljnim odredbama Daytonskog sporazuma za razliku od sadašnje prakse u kojima je omogućeno da jedan konstitutivni narod bira predstavnike drugog konstitutivnog naroda, što vodi daljnjem ometanju političkih prilika u zemlji." Rezolucija posebno skreće pozornost na situaciju u Federaciji BiH gdje su politička prava Hrvata također ugrožena, a puna funkcionalnost FBiH označena je kao ključni čimbenik budućnosti BiH te da svaka reforma FBiH mora uzeti u obzir zaštitu svih konstitutivnih naroda, uključujući najmalobrojnije Hrvate te bi se u tom procesu trebalo spriječiti daljnje slabljenje njihove pozicije.[9] Nakon donošenja rezolucije H.Res.705 od 9. kolovoza 2014.[10], uslijedila je slična rezolucija H.Res.477 od 10. rujna 2015. godine[11], koja također upućuje da bi valjalo imati u vidu zaštitu prava Hrvata, kao najmanjeg od konstitutivnih naroda.

  1. ↑ "Conflict Resolution: Lessons from the Dayton Peace Process", Leon Hartwell, Negotiation Journal. 35 (4): 443–469., 15. listopada 2019.
  2. ↑ a b c Daytonski sporazum nakon 20 godina treba mijenjati – Bruxelleskim. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 26. ožujka 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ a b Dejtonski sporazum još bez zvaničnog prevoda (srpski)
  4. ↑ a b c d Nevjerojatno: Nakon Daytonskoga, BiH izgubila i original sporazuma CEFTA!?. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 26. ožujka 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. ↑ dr. sc. Mile Lasić: Ustavna i stvarna nejednakopravnost Hrvata u BiH
  6. ↑ Otvoreni apel dvjesta bosanskohercegovačkih intelektualaca, sveučilišnih profesora, znanstvenika, književnika i umjetnika iz zemlje i dijaspore, zajedno sa osam izvanstranačkih organizacija demokratskog civilnog društva (bošnjački)
  7. ↑ a b Cijela Bosna traži Dayton
  8. ↑ BiH konačno dobiva službeni prijevod svog ustava iz Daytona. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 26. ožujka 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  9. ↑ Dario Pušić [ Dnevni list . Hoće li hrvatski političari znati iskoristiti američku rezoluciju?, 14. kolovoza 2014 ljubuski.info]
  10. ↑ H.Res.705 - Recommending the designation of a Presidential Special Envoy to the Balkans to evaluate the successes and shortcomings of the implementation of the Dayton Peace Accords in Bosnia and Herzegovina, to provide policy recommendations, and to report back to Congress within one year.113th Congress (2013-2014), 9. kolovoza 2014.. Pristupljeno 5. prosinca 2022.
  11. ↑ H.Res.477 - Recommending the designation of a Presidential Special Envoy to the Balkans to evaluate the successes and shortcomings of the implementation of the Dayton Peace Accords in Bosnia and Herzegovina, to provide policy recommendations, and to report back to Congress within one year.114th Congress (2015-2016), 10. rujna 2015. Pristupljeno 5. prosinca 2022.

Developed by StudentB