Duncan Haldane | |
Rođenje | 14. rujna 1951. London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
---|---|
Državljanstvo | Britanac, Slovenac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište Princeton, Bellovi laboratoriji u Murray Hillu, Sveučilište Južne Kalifornije u Los Angelesu, Institut Laue-Langevin u Grenobleu Kalifornijsko sveučilište u San Diegu |
Alma mater | Sveučilište u Cambridgeu |
Akademski mentor | P. W. Anderson |
Poznat po | Fazni prijelazi Hallov učinak |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (2016.) Član Kraljevskog društva od 1996. |
Portal o životopisima |
Duncan Haldane ili Frederick Duncan Michael Haldane (London, 14. rujna 1951.), britanski fizičar. Diplomirao (1973.) i doktorirao (1978.) na Sveučilištu u Cambridgeu. Radio u Institutu Laue-Langevin u Grenobleu (Francuska) (od 1977. do 1981.), na Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu (od 1981. do 1985.), u Bellovim laboratorijima u Murray Hillu (od 1985. do 1997.) i na Sveučilištu Princeton (od 1990.). Teorijski se bavi topološkim analizama lanaca atomskih magneta, topološkim objašnjenjem kvantnoga Hallova učinka i električnom provodnošću na temperaturi bliskoj apsolutnoj nuli, kondenziranom tvari, elektronskim fluidom. Za teorijsko otkriće topoloških faznih prijelaza i topoloških faza tvari s D. J. Thoulesseom i J. M. Kosterlitzom dobio Nobelovu nagradu za fiziku (2016.). Član Kraljevskog društva (eng. Royal Society) od 1996.[1]