Back يوزين واي Arabic اوزین وای AZB Eosin Y German Eosin Y English ائوزین وای Persian Eosiini Y Finnish 에오신 Y Korean Eosina Y Portuguese Эозин Н Russian Eozin Y Serbo-Croatian
| Eozin Y | |||
|---|---|---|---|
 Kemijska struktura eozina Y
| |||
 | |||
| IUPAC nomenklatura | 2- (2,4,5,7-tetrabromo-6-oksido-3- okso-3H-ksanten-9-il) benzoat (u svom deprotoniranom obliku) | ||
| Ostala imena | Eozin Y C.I. 45380 C.I. kiselo crvena 87 Tetrabromfluorescein | ||
| Identifikacijski brojevi | |||
| CAS broj | 17372-87-1 ✓ | ||
| EC broj | 241-409-6 ✓ | ||
| PubChem broj | 2723833 11048, 2723833 ✓ | ||
| Osnovna svojstva | |||
| Molarna masa | 647,89052 g·mol−1 | ||
| Izgled | Crveni prah | ||
| Gustoća |
1,018 g/cm3 | ||
| Talište | 295,5 °C | ||
| Topljivost u vodi |
Dobro topiv u vodi (300 g/l na 20 ° C)[1] | ||
| Struktura | |||
| Sigurnosne upute | |||
| |||
| Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
| Portal:Kemija | |||
Eozin Y, C.I. 45380 ili C.I. kiselo crvena 87 je oblik eozina koji se najčešće koristi u histologiji, najviše u HE bojilu (hematoksilin i eozin). Eozin Y također se široko koristi u Papanicolaouovom bojilu (ili Papovom bojilu koja se koristi u Papa testu) i u citološkim bojilima tipa Romanowsky.[2][3] Također se koristi kao fotosenzibilizator u organskoj sintezi.[4]
- ↑ Merck: 115935, 26. Februar 2010.
- ↑ Bancroft, John; Stevens, Alan, ur. 1982. The Theory and Practice of Histological Techniques. 2nd izdanje. Longman Group Limited
- ↑ Lillie, Ralph Dougall. 1977. H. J. Conn's Biological stains. 9th izdanje. Williams & Wilkins. Baltimore. str. 692p
- ↑ Diercxsens, Nicolas. 10. travnja 2017. Eosin Y. Encyclopedia of Reagents for Organic Synthesis (engleski). John Wiley & Sons, Ltd. Chichester, UK. str. 1–3. doi:10.1002/047084289x.rn02033. ISBN 978-0-470-84289-8