Ernest Lawrence | |
Rođenje | 8. kolovoza 1901. Canton, Južna Dakota, SAD |
---|---|
Smrt | 27. kolovoza 1958. Palo Alto, Kalifornija, SAD |
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu Sveučilište Yale |
Alma mater | Sveučilište u Južnoj Dakoti Sveučilište u Minnesoti Sveučilište Yale |
Akademski mentor | W. F. G. Swann |
Istaknuti studenti | Edwin McMillan |
Poznat po | Konstrukcija ciklotrona |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku 1939. |
Portal o životopisima |
Ernest Orlando Lawrence (Canton, Južna Dakota, 8. kolovoza 1901. - Palo Alto, Kalifornija, 27. kolovoza 1958.), američki fizičar. Doktorirao (1925.) na Sveučilištu Yale. Profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (od 1928.). Pridonio je razvoju moderne nuklearne fizike radom na akceleratorima električki nabijenih čestica. U suradnji s američkim fizičarom Davidom Sloanom prvi je upotrijebio linearni akcelerator za dobivanje čestica visokih energija. Od 1930. do 1932. konstruirao ciklotron, i dobio za to 1939. Nobelovu nagradu za fiziku. Tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovao je na Projektu Manhattan u izradbi atomske bombe. Proučavao umjetne nuklearne transmutacije (pretvorbe), umjetnu radioaktivnost i utjecaj ionizirajućeg zračenja na živa bića. Po njem je nazvan kemijski element lorensij.[1]