Back Ernest Rutherford Afrikaans Ernest Rutherford ALS እርነስት ራዘርፎርድ Amharic Ernest Rutherford AN إرنست رذرفورد Arabic ارنست رذرفورد ARZ আৰ্নেষ্ট ৰাডাৰফ'ৰ্ড Assamese Ernest Rutherford AST अर्नेस्ट रदरफोर्ड AWA Ernest Rezerford Azerbaijani
| Ernest Rutherford | |
 | |
| Rođenje | 30. kolovoza 1871. Brightwater kraj Nelsona, Novi Zeland |
|---|---|
| Smrt | 19. listopada 1937. Cambridge, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Državljanstvo | Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Polje | Fizika, kemija |
| Institucija | Sveučilište McGill u Montrealu, Sveučilište u Manchesteru, Sveučilište u Cambridgeu |
| Alma mater | Sveučilište u Canterburyu (Novi Zeland), Sveučilište u Cambridgeu |
| Akademski mentor | Joseph John Thomson |
| Istaknuti studenti | Edward Appleton James Chadwick Cecil Frank Powell Ernest Walton |
| Poznat po | Otkriće alfa-čestica, Otkriće beta-čestica, Otkriće atomska jezgra, Rutherfordov model atoma, Rutherfordovo raspršenje, Otkriće protona Uveo pojam vrijeme poluraspada Prva nuklearna pretvorba (transmutacija) |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1908.) Matteuccijeva medalja (1913.) Copleyeva medalja (1922.) |
| Portal o životopisima | |
Donja slika: Dobiveni rezultati: samo mali dio alfa-čestice skreće, pokazujući da postoji pozitivan naboj u atomskoj jezgri (treba napomenuti da mjere nisu stvarne, atomska jezgra je još puno manja). To je Rutherfordov model atoma.
Ernest Rutherford (Nelson, Novi Zeland, 30. kolovoza 1871. – Cambridge, 19. listopada 1937.) bio je britanski i novozelandski kemičar i fizičar. Studirao je u Cambridgeu te bio sveučilišni profesor u Montréalu (od 1898.), direktor Fizičkog instituta Sveučilišta u Manchesteru (od 1907.) i od 1919. direktor Cavendisheva laboratorija u Cambridgeu. Godine 1903. bio je izabran za člana (predsjednik od 1925. do 1930.) Kraljevskoga društva za poboljšanje znanja o prirodi. Isprva se bavio proučavanjem radioaktivnoga raspada. Prvi je uočio da se zračenje radija sastoji od dviju vrsta zraka (1897.), koje je nazvao alfa-zrake i beta-zrake. Zajedno s Frederickom Soddyjem uveo je pojam vremena poluraspada i izveo zakone radioaktivnoga raspada. Proučavanjem raspršivanja alfa-čestica na atomima, Rutherford je došao do zaključka da atom (čija je veličina 10−10 m) nije cjelovit djelić materije (Rutherfordov model atoma), nego je složen od pozitivne atomske jezgre (veličine 10−14 m) i elektrona koji kruže oko nje (1911.): prvi je upotrijebio riječ proton za pozitivno naelektriziranu česticu u jezgri atoma. (Niels Bohr je 1913., prilagođujući taj model kvantnoj hipotezi Maxa Plancka, dao prvotnu kvantnu teoriju atoma.) Od Rutherforda potječe i jednakost (nazvana njegovim imenom) za raspršivanje alfa-čestica na atomima (Rutherfordovo raspršenje); godine 1925. utvrdio je i odstupanje od te jednakosti do kojega dolazi kod vrlo bliskih sudara alfa-čestice i jezgre, kada nuklearno međudjelovanje postaje mnogo važnije od električnoga. Godine 1919. Rutherford je, bombardirajući dušik alfa-česticama, izveo prvu pretvorbu (transmutaciju) jednog elementa u drugi. Za istraživanje radioaktivnoga raspada kemijskih elemenata i radova o radioaktivnosti dobio je Nobelovu nagradu za kemiju (1908.).[1]