Back فلسفة العقل Arabic Filosofía de la mente AST İdrak fəlsəfəsi Azerbaijani Аң фәлсәфәһе Bashkir Философия на съзнанието Bulgarian মনের দর্শন Bengali/Bangla Filosofia de la ment Catalan فەلسەفەی زەین CKB Filozofie mysli Czech Athroniaeth y meddwl Welsh

Filozofija uma

Frenološko mapiranje mozga. Frenologija je bila jedan od prvih pokušaja da se koreliraju mentalne funkcije s određenim dijelom mozga.

Filozofija uma je grana suvremene analitičke filozofije koja proučava prirodu uma, mentalnih događaja, mentalnih funkcija, svijesti te njihov odnos s tijelom, osobito s mozgom.[1]

Dualizam i monizam dvije su glavne škole misli koje pokušavaju riješiti problem uma i tijela. Dualizam je stajalište koje tvrdi da su um i tijelo na neki kategorijski način odvojeni jedno od drugoga. Može se pratiti od Platona,[2] Aristotela[3][4][5] te Sankhya i Joga škole hinduističke filozofije,[6] ali najpreciznije ju je formulirao René Descartes u 17. stoljeću.[7] Dualisti substancija tvrde da je um neovisna postojeća supstanca, dok dualisti svojstava kažu da je um grupa neovisnih svojstava koja proizlaze iz mozga i ne mogu se reducirati na njega, ali nije distinktivna supstancija.[8]

Monizam je pozicija da um i tijelo nisu ontološki različite vrste entiteta. Tu je perspektivu prvi put predložio u zapadnoj filozofiji Parmenid u 5. st. pr. Kr. i bila je kasnije usvojena kod racionalista Barucha Spinoze.[9] Fizikalisti tvrde da postoje samo entiteti postulirani fizikalnom teorijom, i da će um biti eventualno biti objašnjen tim entitetima nakon što se fizikalna teorija dovoljno razvije. Idealisti zagovaraju da je um sve što postoji i da je vanjski svijet ili sam mentalan ili iluzija stvorena od samoga uma. Neutralni monisti se priklanjaju stajalištu da postoji neka druga, neutralna supstancija, te da su i materija i um svojstva te nepoznate supstancije. Uobičajeni monizmi 20. i 21. stoljeća su varijacije fizikalizma: u te perspektive spadaju biheviorizam, teorija različnog identiteta, anomalijski monizam i funkcionalizam.[10]

Mnogi moderni filozofi uma usvajaju reduktivnu ili nereduktivnu fizikalističku poziciju, tvrdeći u različitim pogledima da je um nešto što nije odvojeno od tijela.[10] Ti su pristupi izrazito utjecajni u znanostima, osobito u područjima sociobiologije, računarstva, evolucijske psihologije i različitih neuroznanosti.[11][12][13][14] Ostale filozofije, pak, zastupaju nefizikalističku poziciju, koja stavlja u pitanje ideju da je um čista fizikalna tvorevina. Reduktivni fizikalisti zagovaraju da će sva mentalna stanja i svojstva biti objašnjena znanstvenim uvidom u fiziološke procese i stanja.[15][16][17] Ne-reduktivni fizikalisti tvrde da, iako je mozak sve što je u odnosu s umom, predikati i rječnik korišten u mentalnim opisima i objašnjenjima su nezamjenjivi, te se ne mogu reducirati na jezik i niže razinska objašnjenja fizikalnih znanosti.[18][19] Kontinuirani napredak u neuroznanosti je pomogao da raščisti neke nedoumice i pitanja, i njezini nalazi snažno podržavaju tvrdnje fizikalista.[20] Ipak one su daleko od toga da budu riješene, i moderni filozofi uma nastavljaju istraživati kako subjektivne kvalitete i intencionalnost mentalnih stanja i svojstava mogu biti objašnjena u naturalističkim terminima.[21][22]

  1. ↑ Kim, J. 1995. Honderich, Ted (ur.). Problems in the Philosophy of Mind. Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. Oxford.
  2. ↑ Plato. 1995. E.A. Duke, W.F. Hicken, W.S.M. Nicoll, D.B. Robinson, J.C.G. Strachan (ur.). Phaedo. Clarendon PressCS1 održavanje: više imena: editors list (link)
  3. ↑ Robinson, H. (1983): ‘Aristotelian dualism’, Oxford Studies in Ancient Philosophy 1, 123–44.
  4. ↑ Nussbaum, M. C. (1984): ‘Aristotelian dualism’, Oxford Studies in Ancient Philosophy, 2, 197–207.
  5. ↑ Nussbaum, M. C. and Rorty, A. O. (1992): Essays on Aristotle's De Anima, Clarendon Press, Oxford.
  6. ↑ Sri Swami Sivananda. Sankhya:Hindu philosophy: The Sankhya. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2006. Pristupljeno 27. veljače 2008.
  7. ↑ Descartes, René. Metafizičke meditacije : Razmišljanja o prvoj filozofiji. Demetra. ISBN 86-81877-4-6 nevaljani ISBN
  8. ↑ Hart, W.D. (1996) "Dualism", in Samuel Guttenplan (org) A Companion to the Philosophy of Mind, Blackwell, Oxford, 265-7.
  9. ↑ Spinoza, Baruch (1670) Tractatus Theologico-Politicus (Teološko-politička rasprava).
  10. ↑ a b Kim, J., "Mind-Body Problem", Oxford Companion to Philosophy. Ted Honderich (ed.). Oxford:Oxford University Press. 1995.
  11. ↑ Pinel, J. Psychobiology, (1990) Prentice Hall, Inc. ISBN 8815071741
  12. ↑ LeDoux, J. (2002) The Synaptic Self: How Our Brains Become Who We Are, New York:Viking Penguin. ISBN 8870787958
  13. ↑ Russell, S. and Norvig, P. Artificial Intelligence: A Modern Approach, New Jersey:Prentice Hall. ISBN 0131038052
  14. ↑ Dawkins, R. The Selfish Gene (1976) Oxford:Oxford University Press. ISBN
  15. ↑ Churchland, Patricia. 1986. Neurophilosophy: Toward a Unified Science of the Mind-Brain. MIT Press. ISBN 0-262-03116-7
  16. ↑ Churchland, Paul. 1981. Eliminative Materialism and the Propositional Attitudes. Journal of Philosophy: 67–90
  17. ↑ Smart, J.J.C. 1956. Sensations and Brain Processes. Philosophical Review
  18. ↑ Donald Davidson. 1980. Essays on Actions and Events. Oxford University Press. ISBN 0-19-924627-0
  19. ↑ Putnam, Hilary (1967). "Psychological Predicates", in W. H. Capitan and D. D. Merrill, eds., Art, Mind and Religion Pittsburgh: University of Pittsburgh Press.
  20. ↑ Farah, Martha J.; Murphy, Nancey. Veljača 2009. Neuroscience and the Soul. Science. 323 (5918): p. 1168. doi:10.1126/science.323.5918.1168a. Pristupljeno 20. studenoga 2012. |pages= sadrži dodatni tekst (pomoć)
  21. ↑ Dennett, Daniel. 1998. The intentional stance. MIT Press. Cambridge, Mass.. ISBN 0-262-54053-3
  22. ↑ Searle, John. 2001. Intentionality. A Paper on the Philosophy of Mind. Nachdr. Suhrkamp. Frankfurt a. M.. ISBN 3-518-28556-4

Developed by StudentB