Fonem

Fonem (grč. φώνημα: govor, glas) najmanja je sljedbena jedinica u jezičnome sustavu koja služi za sporazumijevanje tako da razlikuje značenje, iako je sama bez značenja.^[1] Fonemi nisu sami fizički segmenti, već njihove apstrakcije, to jest oni nisu izgovoreni, nego je to ideja o glasovima koji se izgovaraju koja postoji unutar uma govornika. Fonemi se obično bilježe unutar kosih crta (npr. /t/).

Fonem može uključivati donekle različite glasove ili alofone. Npr. slovo m u riječima mama i tramvaj različito se izgovara. Kod prvog primjera ono je dvousnenik, a kod drugog zubnousnenik; treći je način izgovora slova m u hrvatskom u riječi bomba. Govorniku hrvatskoga svi su ti glasovi dio istoga fonema /m/ unatoč drukčijemu točnom izgovoru.

Uobičajeni test ustanovljenja pripadaju li dva alofona istomu fonemu traženje je minimalnog para: riječi koje se razlikuju samo za jedan fonem kojeg proučavamo. Fonemi se u našem jeziku ne mogu posve slobodno kombinirati postoje određena ograničenja u njihovoj distribuciji (raspodjeli)

1. ↑ fonem | Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 2. prosinca 2020.