Back Foton Afrikaans Fotón AN فوتون Arabic فوطون ARY Fotón AST Foton Azerbaijani Photon BAR Фатон Byelorussian Фатон BE-X-OLD Фотон Bulgarian

Foton

Foton
Fotoelektrični učinak: fotoni dolaze slijeva na metalnu ploču i izbijaju elektrone.
Kompozicija: Elementarna čestica
Čestična statistika: Bose-Einsteinova statistika
Međudjelovanje: Gravitacijsko, slabo, elektromagnetsko
Simbol(i): γ
Teoretiziran: A. Einstein (1905.)
Naziv "foton" općenito se pripisuje G. N. Lewisu (1926.)
Masa: 0

< 1×10-18 eV/c2

Vrijeme poluraspada: stabilan[1]
Električni naboj: 0
< 1×10−35 e
Spin: 1
Paritet: -1
C-paritet: -1
U pojednostavljenom Bohrovom modelu atoma vodika, Balmerova serija nastaje skokom elektrona na drugu energetsku razinu (n = 2). Prikazana je emisija kvanta svjetlosti. Prijelaz elektrona predstavlja H-alfa, prvu liniju Balmerove serije, valne duljine 656 nm.
Comptonov učinak: foton valne duljine koji dolazi s lijeve strane, sudara se sa slobodnim elektronom, pa se zatim stvara novi foton valne duljine koji se raspršuje pod kutem .
Standardni model elementarnih čestica, s baždarnim i Higgsovim bozonom.
Primjer Feynmanova dijagrama za međudjelovanje elektrona (e⁻) i pozitrona (e⁺). Oni se se poništavaju (anihiliraju), proizvodeći foton (γ, predstavljen plavom valovitom crtom) koji postaje par kvark-antikvark (kvark q, antikvark q̄), nakon čega antikvark zrači gluon (g, predstavljen zelenom spiralom).

Foton (prema grč. φῶς, genitiv: φωτός: svjetlοst), svjetlosni kvant, kvant svjetlosti ili kvant elektromagnetskoga zračenja (oznaka γ) je osnovni djelić energije elektromagnetskoga zračenja, elementarna čestica koja je posrednik u prenošenju elektromagnetskoga međudjelovanja. Foton se giba brzinom svjetlosti, te nema masu, ni električni naboj. Njegov je spin jednak jedinici i pripada u skupinu bozona. Pojam kvanata svjetlosti, kasnije nazvanih fotonima, uveo je A. Einstein 1905. kako bi objasnio fotoelektrični učinak, koji se nije mogao objasniti s pomoću valne teorije elektromagnetskoga zračenja. Elektromagnetsko zračenje frekvencije ν pokazuje pri međudjelovanju s tvari da se sastoji od nedjeljivih fotona energije

gdje je h – Planckova konstanta. Fotoni nastaju u mnogim prirodnim procesima: pri ubrzavanju električki nabijenih čestica (sinkrotronsko zračenje), pri nuklearnim reakcijama, atomskim ili molekularnim prijelazima iz stanja više energije u stanje niže energije, ili pri poništenju (anihilaciji) čestica i antičestica[2] Fotoni se, kao i sve dosad otkrivene čestice, uklapaju u teorije moderne kvantne mehanike, te pokazuju svojstva i čestica i valova (fizikalni dualizam).

  1. ↑ Amsler, C.; i dr. (Particle Data Group). 2008. Review of Particle Physics: Gauge and Higgs bosons (PDF). Physics Letters B. 667 (1): 1. Bibcode:2008PhLB..667....1A. doi:10.1016/j.physletb.2008.07.018. ISSN 0370-2693
  2. ↑ foton (svjetlosni kvant), [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.

Developed by StudentB