Francuski jezik | |
Français | |
Države | Francuska Belgija Kanada Švicarska i 47 drugih zemalja |
Regije | Uglavnom Zapadna Europa, Sjeverna Amerika i Afrika |
Govornici | 90 milijuna (materinski, 2018.) 210 milijuna (strani, 2018.) |
Rang | 5. |
Razredba | indoeuropski italski romanski zapadnoitalski galoromanski oïlski francuski |
Službeni status | |
Služben | Francuska Belgija Kanada Švicarska Luksemburg Monako Benin Burkina Faso Republika Kongo DR Kongo Obala Bjelokosti Gabon Gvineja Niger Senegal Togo i drugim bivšim kolonijama |
Ustanova | Académie française i Délégation générale à la langue française et aux langues de France (Francuska) Service de la langue française (Belgija) Office québécois de la langue française (Québec) Visoki savjeti za francuski jezik Francuske, Belgije i Québeca |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | fr |
ISO 639-2 | fra (T) / fre (B) |
ISO 639-3 | FRN |
Glottolog | stan1290 |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Francuski jezik (Français) jedan je od romanskih jezika koji se prvenstveno upotrebljava u Francuskoj i njezinim prekomorskim departmanima i teritorijima, u Belgiji (uz flamanski i njemački), Luksemburgu (uz luksemburški i njemački), Monaku i Švicarskoj (uz njemački, talijanski i retoromanski), u Kanadi (poglavito u pokrajini Québec) te u bivšim francuskim i belgijskim kolonijama. Zbog postojanja različitih standardnih inačica francuski jezik u sociolingvistici se klasificira kao policentrični standardni jezik. Njime se koristi 90 milijuna ljudi kao materinskim jezikom i preko 210 milijuna kao drugim jezikom. Stoga je sa sveukupno više od 300 milijuna frankofona 2018. godine po brojnosti govornika na petome mjestu u svijetu.[1]