gadolinij | ||
---|---|---|
| ||
Osnovna svojstva | ||
Element Simbol Atomski broj |
gadolinij Gd 64 | |
Kemijska skupina | lantanoidi | |
Grupa, perioda, Blok | ?, 6, f | |
Izgled | srebrno bijeli | |
Gustoća1 | 7900 kg/m3 | |
Tvrdoća | ? | |
Specifični toplinski kapacitet (cp ili cV)2 |
J mol–1 K–1 | |
Talište | 1312[1] °C | |
Vrelište3 | 3273[1] °C | |
Toplina taljenja | kJ mol-1 | |
Toplina isparavanja | kJ mol-1 | |
1 pri standardnom tlaku i temperaturi | ||
Atomska svojstva | ||
Atomska masa | 157,25(3) | |
Elektronska konfiguracija | [Xe] 4f75d16s2[1] |
Gadolinij je kemijski element atomskog (rednog) broja 64 i atomske mase 157,25(3). U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Gd.
Gadolinij je 1880. godine otkrio Jean de Marignac (Francuska). Ime je dobio u čast finskog kemičara i mineraloga Johana Gadolina.
Gadolinij je metal srebrnog bijelog izgleda i metalnog sjaja, koji pripada u skupinu rijetkih zemnih elemenata, koji se kristalizira u šesterostrane, alfa oblike na sobnoj temperaturi, dok zagrijan na 1234 °C ili više prelazi u beta oblik koji ima kubičnu strukturu. Za razliku od ostalih rijetkih zemnih elemenata, gadolinij je realativno stabilan u sobnim uvjetima dok u vlažnijim uvjetima brzo tamni te stvara slabo vezani oksidni sloj koji se odvaja i otkriva površinu daljnjoj oksidaciji. Sporo reagira s vodom, a topljiv je u razrijeđenjim kiselinama. Metal se zapali na zraku ako se zagrije.
Gadolinij-157 najbolje apsorbira neutrone od svih elemenata, osim Ksenona-135, ali također vrlo brzo biva zasićen što mu umanjuje korisnost u ulozi materijala za kontrolu reakcije raspada u nuklearnim reaktorima.
Na sobnoj temperaturi je paramagnetskih svojstava, a postaje feromagnetičan na nižim temperaturama. Također je magnetokaloričan, odnosno njegova temperatura poraste kada ulazi u magnetskog polje i opada kada izađe iz polja, ali njegova legura Gd5(Si2Ge2) pokazuje znatno jači magnetokalorijski učinak.