Back Gluon Afrikaans غلوون Arabic Gluon AST قلئؤون AZB Глюон Byelorussian Глуон Bulgarian গ্লুয়ন Bengali/Bangla Gluon BS Gluó Catalan Gluonu Corsican

Gluon

Gluon
Feynmanov dijagram za poništenje (anihilaciju) elektrona i pozitrona. Emitirani gluon prikazan je kao spirala.
Kompozicija: Elementarna čestica
Čestična statistika: Bozoni
Međudjelovanje: Jaka nuklearna sila
Status: 8 vrsta
Simbol(i): g
Teoretiziran: M. Gell-Mann (1962.)[1]
Otkriven: 1978. i 1979. u DORIS (DESY) ili PLUTO pokusu[2] [3]
Masa: 0 (teorijska vrijednost); <1,3 meV/c2 (ograničenje pokusa) [4]
Električni naboj: 0 e[5]
Boja: oktet (8 linearno neovisnih vrsta)
Spin: 1
Animacija međudjelovanja jake nuklearne sile (ili rezidualne jake nuklearne sile). Mali obojeni dvostruki diskovi su gluoni.
Standardni model elementarnih čestica, s baždarnim i Higgsovim bozonom.
Sažetak temeljnih međudjelovanja između subatomskih čestica opisanih standardnim modelom.

'Gluon (eng. gluon, od glue ljepilo'; oznaka g) jest elementarna čestica bez mase koja prenosi temeljno jako međudjelovanje (jaka nuklearna sila) i veže kvarkove u hadronima, bozon spina 1. Međudjelovanje kvarkova prenosi se emisijom i apsorpcijom gluona, slično kao što se elektromagnetsko međudjelovanje prenosi fotonima. Razlika je u tome što fotoni nemaju električni naboj i uzajamno ne međudjeluju, a gluoni imaju 8 vrsta naboja pa među njima djeluje jaka sila. Gluone je teorijski predvidio M. Gell-Mann 1964., a pokusima su potvrđeni 1979. s pomoću gluonskih mlazova u istraživačkom središtu DESY (njemački elektronski sinkrotron) u Hamburgu.[6] Za razliku od čestica koje prenose ostala temeljna međudjelovanja, gluoni zbog svojega jakog međudjelovanja ne postoje kao slobodne čestice, nego su dio složenih čestica koje se zovu hadroni. Zbog toga se i međudjelovanje između nukleona ne prenosi izravno gluonima, nego hadronima koji se zovu mezoni.

  1. ↑ M. Gell-Mann. 1962. Symmetries of Baryons and Mesons (PDF). Physical Review. 125 (3): 1067–1084. Bibcode:1962PhRv..125.1067G. doi:10.1103/PhysRev.125.1067. ISSN 0031-899X. To se, međutim, ne odnosi na boju. Za suvremenu uporabu vidi Fritzsch, H.; Gell-Mann, M.; Leutwyler, H. Studeni 1973. Advantages of the color octet gluon picture. Physics Letters B. 47 (4): 365–368. CiteSeerX 10.1.1.453.4712. doi:10.1016/0370-2693(73)90625-4
  2. ↑ B.R. Stella and H.-J. Meyer. 2011. Υ(9.46 GeV) and the gluon discovery (a critical recollection of PLUTO results). European Physical Journal H. 36 (2): 203–243. arXiv:1008.1869v3. Bibcode:2011EPJH...36..203S. doi:10.1140/epjh/e2011-10029-3
  3. ↑ P. Söding. 2010. On the discovery of the gluon. European Physical Journal H. 35 (1): 3–28. Bibcode:2010EPJH...35....3S. doi:10.1140/epjh/e2010-00002-5
  4. ↑ F. Yndurain. 1995. Limits on the mass of the gluon. Physics Letters B. 345 (4): 524. Bibcode:1995PhLB..345..524Y. doi:10.1016/0370-2693(94)01677-5
  5. ↑ W.-M. Yao; i dr. (Particle Data Group). 2006. Review of Particle Physics (PDF). Journal of Physics G. 33 (1): 1. arXiv:astro-ph/0601168. Bibcode:2006JPhG...33....1Y. doi:10.1088/0954-3899/33/1/001
  6. ↑ gluon, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. ožujka 2020.

Developed by StudentB