Hendrik Antoon Lorentz | |
Rođenje | 18. srpnja 1853. Arnhem, Gelderland, Nizozemska |
---|---|
Smrt | 4. veljače 1928. Haarlem, Sjeverna Nizozemska, Nizozemska |
Državljanstvo | Nizozemac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište u Leidenu |
Alma mater | Sveučilište u Leidenu |
Akademski mentor | Pieter Rijke |
Poznat po | Lorentzove transformacije, Lorentzov faktor, Lorentzov plin, Lorentzov triplet, Lorentzova sila, Lorentzov broj Lorentzov model |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1902.) Copleyeva medalja (1918.) |
Portal o životopisima |
Hendrik Antoon Lorentz (Arnhem, Gelderland, Nizozemska, 18. srpnja 1853. - Haarlem, Sjeverna Nizozemska, Nizozemska, 4. veljače 1928.), nizozemski teorijski fizičar. Diplomirao (1871.) matematiku i fiziku i u 22. godini života doktorirao (1875.) na Sveučilištu u Leidenu disertacijom o refleksiji i lomu svjetlosti (refrakcija). Sveučilišnu i istraživačku karijeru proveo je u Leidenu, a od 1923. vodio je i istraživački institut u Haarlemu. Izveo je transformacijske relacije koordinata između koordinatnih sustava koji se gibaju velikim brzinama (Lorentzove transformacije). Primio drugu po redu Nobelovu nagradu iz fizike 1902. (s P. Zeemanom) za otkriće i klasični izračun cijepanja singletnih spektralnih linija u tri linije (Lorentzov triplet) kada se atom nalazi u vanjskome magnetskom polju (takozvani normalni Zeemanov učinak). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Lorentz (krater)).[1]