Back Heinrich VI. (HRR) ALS هنري السادس (إمبراطور روماني مقدس) Arabic هنرى السادس ARZ Генрых VI Гогенштаўфен Byelorussian Хайнрих VI (Свещена Римска империя) Bulgarian Herri VI an Impalaeriezh Santel Breton Henrik VI, car Svetog Rimskog Carstva BS Enric VI del Sacre Imperi Romanogermànic Catalan Jindřich VI. Štaufský Czech Henrik 6. (Tysk-romerske rige) Danish
| Henrik VI. | |
|---|---|
| |
| Slika cara Henrika VI. iz knjige Codex Manesse | |
| car Svetog Rimskog Carstva; kralj Italije | |
| Vladavina | 1191. - 28. rujna 1197. |
| Krunidba | travanj 1191. |
| Prethodnik | Fridrik I. Barbarossa |
| Nasljednik | Oton IV. |
| Rimsko-njemački kralj | |
| Vladavina | 10. lipnja 1190. - 28. rujna 1197. |
| Krunidba | travanj 1169. |
| Prethodnik | Fridrik I. Barbarossa |
| Nasljednik | Filip Švapski i Oton IV. |
| Kralj Sicilije s Konstancom | |
| Vladavina | 25. prosinca 1194. - 28. rujna 1197. |
| Krunidba | 25. prosinca 1194. |
| Prethodnik | Tankred iz Leccea |
| Nasljednik | Fridrik |
| Supruga | Konstancija, kraljica Sicilije |
| Dinastija | Hohenstaufen |
| Otac | Fridrik I. Barbarossa |
| Majka | Beatrica I. Burgundska |
| Rođenje | jesen 1165., Nijmegen, Nizozemska |
| Smrt | 28. rujna 1197., Messina, Italija |
| Pokop | Palermo, Italija |
| Vjera | katolicizam |
Henrik VI. iz dinastije Hohenstaufen (Nijmegen, jesen 1165. – Messina, 28. rujna 1197.) bio je rimsko-njemački kralj od 1169. da bi godine 1191. bio okrunjen za cara. Od 1194. pa do smrti također je bio sicilski kralj.
Henrik je bio drugi sin cara Fridrika Barbarosse i Beatrice od Burgundije. Godine 1186. oženio se Konstancom, koja je kao kći normanskog kralja Sicilije Rogera II. bila teta i nasljednica sicilskog kralja Vilima II. Posljednjih godina života svoga oca, Henrik je sve više djelovao samostalno. Nakon očeve smrti dolazi u sukob s vojvodom Henrikom Lavom koji nagodbom rješava tek 1194. Na Siciliji je nakon smrti kralja Vilima II. kraljem proglašen Tankred iz Leccea, unatoč Henrikovim zahtjevima za prijestolje. Pokušaj osvajanja Sicilije 1191. završio je neuspješno pred Napuljom.
Henrik je uspješno ugušio urotu knezova, kojoj su povod bili sukobi oko biskupije Lüttich, zarobivši engleskog kralja Rikarda Lavljeg Srca koji mu je morao platiti znatnu otkupninu i položiti zakletvu kao njegov vazal. Caru se 1194. posrećilo da osvoji Siciliju. 1195. i 1196. Henrik je pokušao preobraziti Sveto Rimsko Carstvo u nasljednu monarhiju dinastije Staufen, ali nije uspio zbog otpora knezova Carstva. Nije uspio ni ujediniti Siciliju s Carstvom zbog odbojnog stava Rimske kurije. Henrik je umro za vrijeme priprema za križarski rat čiji je cilj osim osvajanja Jeruzalema možda bilo i osvajanje Bizantskog Carstva.[1]
Historiografija smatra Henrika sposobnim i uspješnim, ali također i beskrupuloznim vladarom. Careva vladavina završila je neuspješno samo zbog njegove rane smrti.
- ↑ Joachim Ehlers in Bernd Schneidmüller/Stefan Weinfurter: Die deutschen Herrscher des Mittelalters Historische Porträts von Heinrich I. bis Maximilian I., str. 267