Hetiti

Reljef Šuppiluliume II., posljednjeg poznatog kralja Hetitskog carstva

Hetiti su bili indoeuropski narod koji je živio u drevnoj Maloj Aziji.

Hetiti su u Anatoliji stvorili moćnu državu koja je nekoliko stoljeća bila svjetska velesila i igrala važnu ulogu u političkim odnosima tadašnjih sila. Hetitski jezik pripada indoeuropskoj jezičnoj skupini i najstariji je jezik te skupine, a sami su ga Hetiti nazivali nesitskim (tj. jezik grada Neše). Prije dolaska Hetita na tom su području oko 2000. pr. Kr. živjeli stanovnici Hati, od kojih su Hetiti preuzeli ime. Sjedište države bilo je u Hattuši.

Legendarnim osnivačem države Hetiti smatrali su Labarnu, pa je njegovo ime uzeto kao titula (Muršiliš) svih kasnijih vladara. Na vrhuncu moći Hetitska je država bila u vrijeme vladara Muršiliša, koji je porazio Hurite u Siriji, i razorio njihov grad Alep, te prodro do Babilona koji je zauzeo i opljačkao oko 1595. pr. Kr. Nakon njegove smrti uslijedilo je dvjestogodišnje razdoblje nestabilnosti, a potom je počeo novi uspon države. U to vrijeme Hetiti pod svojom vlašću čvrsto drže Siriju, a pokušaj egipatskog faraona Ramzesa II. da otkloni hetitski utjecaj iz Sirije nije uspio.

Država Hetita propala je početkom 12. stoljeća pr. Kr. u najezdi nepoznatih osvajača koje egipatski izvori nazivaju Narodi s mora.

Navodno su Hetiti prvi koristili neki oblik biološkog oružja.