 |
Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava)Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom. |
Hidroizolacija je zaštita od prodora podzemnih voda ili oborina kroz obodne konstrukcije ili sprječavanje podizanja podzemne vlage kroz konstrukciju. Izvodi se premazivanjem ili oblaganjem vodonepropusnim materijalima (bitumen, katran, različite vrste ljepenke, plastične ili metalne folije i slično). Po položaju je vodoravna (preko poda i ravnih krovova te kroz temelje) ili okomita (uz vanjsku ili unutarnju površinu zidova). Izolacija hidrograđevina (spremnici vode i slično) služi za sprječavanje gubitka vode. Posebna izolacija spremnika koji sadrže kiseline ili lužine (neutralizacijski spremnici otpadnih voda) protiv propuštanja postiže se oblaganjem kiselo ili lužnato otpornim žbukama ili keramičkim pločicama. Za izolaciju ravnih krovova i višeslojnih zidova izvodi se i parna brana, to jest sloj hidroizolacije kojim se sprječava kondenzacija vodene pare (rošenje). Hidroizolacija podzemnih instalacija (cijevi) i opreme služi za sprječavanje propuštanja tekućina, a katkada za sprječavanje korozije. Hidroizolacija putova sprječava oštećenja kolnika koja nastaju smrzavanjem kapilarne vlage što se diže iz tla. Hidroizolacija dijelova drvenih konstrukcija služi protiv truljenja.
Hidroizolacija se koristi i u svakodnevnim predmetima te je vrlo popularna i kod slikarskog platna, električnih uređaja, skuterima na vodu, vodootpornoj odjeći i obući kao što su kabanice i čizme za kišu, a koristi se i u ambalažama određenih proizvoda kao što su tetrapaci za sokove i mlijeka.
Bilo koja konstrukcija ili zgrada koristi hidroizolaciju u obliku zaštitne ovojnice čiji je cilj zaštititi strukturni identitet iste ili u obliku premaza. Institut Građevinskih Specifikacija je, 2004. godine, donio odluku o potrebnom izvršenju standarda koji objašnjava važnost odredbe za izgradnju zaštitne ovojnice na zgradi koja je hidroizolirana. Te odredbe uključuju još i krovne i izolacijske materijale koji se trebaju koristiti. Svaka nova izgradnja zgrade ili konstrukcije[1] zahtjeva kreiranje zaštitne ovojnice koja je temelj za hidroizolaciju. Svaka je nova zgrada pod utjecajima iz okoline.
Materijali koji se koriste za izradu krovnog pokrivača, pokrivanje zidova, temelji te svi prodori kroz te površine moraju biti vodootporni te hidroizolirani. Svi su krovni materijali napravljeni da budu vodootporni te da se s njih slijeva voda što je okom vidljivo najbolje kod kosih krovova. No, postoje i ravni krovovi koji moraju biti hidroizolirani, najčešće premazom. Postoji puno drugih vrsta hidroizolacijskih ovojnica kao što je katran ili tekuće krovište.
S obzirom na to da zidovi nisu dizajnirani tako da bi izdržali pritisak vode stajaćice, koriste se hidroizolacijske ovojnice koje funkcioniraju po principu kućne radinosti da bi zidovi mogli propuštati zrak, čime se izbjegne bilo kakva vrsta nastanka vlage. Sprječavanje nastanka kapilarne vlage zahtjeva zidanje zidova na način da se na njima izgradi zaštitna ovojnica koja je otporna na vlagu što je od ogromne važnosti kao i beton u temeljima koji mora biti i hidroizoliran tekućim premazom i otporan na vlagu te jednaku važnost dijeli i hidroizolacija podruma koja uključuje i sve dodatke za beton i kat koji se nalazi ispod betonske ploče.
Vrlo je kritično postavljati hidroizolaciju u kućama ili objektima koje su, na neki način, zaklonjene zemljom jer sadrže preveliku količinu vlage koja kasnije stvara ogroman problem. Proces prebrzog rasta plijesni je posljedica curenja vode, a uzrokuje jako veliku štetu te upitnu kakvoću zraka. Kad se vrši postavljanje hidroizolacije u zidnim temeljima, od velike je važnosti da je taj proces što profesionalnije, što kvalitetnije i što pravilnije napravljen da ne bi dovelo do prodiranja vlage i vode kroz zidove te da bi se spriječilo moguće propadanje zidova.