Back Homoseksualiteit Afrikaans Homosexualität ALS Homosexualidat AN समलैंगिकता ANP مثلية جنسية Arabic متلية ARY مثليه جنسيه ARZ সমকামিতা Assamese Homosexualidá AST Гомосексуаллъи AV

Homoseksualnost

Zastava duginih boja – široko prihvaćeni simbol LGBT zajednice i LGBT aktivista.

Homoseksualnost (od starogrčkog ὁμός što znači isto, i latinskog sexus što znači spol), romantična i spolna privlačnost prema istome spolu ili spolno ponašanje između pripadnika istog spola.

Kao orijentacija homoseksualnost se odnosi na ''trajni uzorak ili određenje iskustva seksualne, osjećajne ili romantične privlačnosti'' primarno ili isključivo prema osobama istoga spola.'' Također se odnosi na individualan osjećaj osobnog i društvenog identiteta baziranog na tim privlačnostima, ponašanju koje ih izražava i na pripadnosti zajednici drugih koji dijele iste.''[1][2]

Najpoznatiji izrazi za homoseksualne ljude su lezbijka kod žena i gay kod muškaraca iako se gay općenito koristi i za muškarce i za žene.

Zajedno s biseksualnošću i heteroseksualnošću, homoseksualnost je jedna od tri glavne kategorije seksualne orijentacije u tzv. heteroseksualnom-homoseksualnom kontinuumu - teorijskom konceptu kojega je razvio kontroverzni[3][4] Alfred Kinsey, gdje se tzv. Kinseyjevom ljestvicom mjere seksualne sklonosti. Danas mnogi seksolozi smatraju Kinseyjevu skalu relevantnom, ali ističu kako je ona vrlo često nedovoljno opsežna da bi se jasno odredio seksualni identitet na koji utječu brojni faktori. Navode kako je seksualna orijentacija samo jedan od njih, a uz nju su ostala 2 glavna faktora biološki spol i rodni identitet.[5]

Dok neki smatraju homoseksualnu aktivnost neprirodnom,[6][7] u značajnom broju istraživanja ukazuje se da je homoseksualnost primjer normalne i prirodne varijacije u ljudskoj seksualnosti, jer sama po sebi ne predstavlja i nije izvor negativnih psiholoških efekata.[8][9]

Ne postoji konsenzus među znanstvenicima o pitanju zašto osoba razvija određenu seksualnu orijentaciju, no mnogi stručnjaci favoriziraju teorije bazirane na biologiji[10] koje ukazuju na genetičke i epigenetičke faktore, rano okruženje u maternici ili kombinaciju istih.[11] Opširna studija provedena na većoj populaciji jednojajčanih blizanaca u Švedskoj je pronašla u 807 promatrana para muških blizanaca životne dobi od 20 do 47 godina, 71 par muških blizanaca kod kojih je barem jedan od članova do tada barem jednom stupio u homoseksualne odnose u nekom trenutku svojega života; od toga kod 7 muških parova jednojajčanih blizanaca su oba blizanca stupila u homoseksualne odnose. Od promatranih 1.513 parova jednojajčanih ženskih blizanaca, utvrđeno je 214 parova kod kojih je barem jedna blizankinja stupila u istospolne odnose; od toga kod 22 parova ženskih blizanaca su obje blizankinje barem jednom stupile u istospolne odnose. Autori studije na temelju takvih podataka procjenjuju da je u promatranoj populaciji nasljednost utjecala na razvoj istospolnih sklonosti s 39% kod muškaraca, te s 18-19 posto kod žena; u preostalom dijelu, procjenjuju autori, na razvoj istospolnih sklonosti bi utjecao okoliš u kojem su promatrani blizanci odrastali i živjeli.[12] Na drugoj strani, autori studije na populaciji koja je uključila ukupno 3.139 parova jednojajčanih blizanaca, te kontrolnu grupu od više desetaka tisuća drugih stanovnika države New York, ustanovili su da 8,7% opće populacije pozitivno odgovara na pitanje "jeste li ikad u životu osjetili romatničnu privlačnost prema osobi istog spola" (3,1% iskazuje da se i upustilo u istospolnu romantičnu vezu, a 1,5% da se upustilo u neku vrstu tjelesnog istospolnog čina), dok je vjerojatnost da se takav odgovor utvrdi kod oba jednojajčana blizanca (ukupno je utvrđeno 289 parova jednojajčanih blizanaca kod kojih je barem jedan blizanac iskazao o istospolnim porivima) 6,7%; prema zaključku autora studije, takvi rezultati opovrgavaju hipotezu da bi homoseksualne sklonosti mogle biti urođene: „Ako postoji genetska komponenta kod istospolne privlačnosti, ona je neznatna u odnosu na druge faktore.“.[13]

Nema pouzdanih znanstvenih dokaza koji bi upućivali da odgoj roditelja ili iskustva u ranom djetinjstvu igraju ulogu u definiranju seksualne orijentacije,[11] a u literaturi se iznose ocjene zajednički ili srodni okoliš ne igraju nikakvu ulogu kod muškaraca i malu ulogu kod žena.[14]

Psihijatri i psiholozi koji su pobornici tzv. reparativne terapije koja je sagrađena na djelima začetnika psihoterapije Freuda, Junga, Adlera i Frankla, smatraju da je homoseksualnost izraz preusmjeravanja neadekvatno realizirane čežnje za istospolnim prijateljstvom s vršnjacima i za dubokim odnosom sa starijim pripadnicima istog spola (roditeljima, učiteljima) u mladosti;[15] njihova stajališta su suočena s ogorčenim reakcijama iz redova LGBT aktivista i uglavnom se ne smatraju više ""politički korektnima", u zapadnim zemljama.

Većina se ljudi istospolne seksualnosti izjašnjava da su vrlo malo ili nimalo bili ili jesu u mogućnosti odabrati svoju seksualnu orijentaciju.[9] Većina pripadnika znanstvene zajednice tvrdi kako nema dovoljno dokaza koji bi opravdali upotrebu psiholoških intervencija sa svrhom promjene seksualne orijentacije.[16]

Kada se radi o brojnosti i učestalosti, postoje različita gledišta o kriterijima utvrđivanja broja ljudi koji se deklariraju kao gay ili lezbijka tj. onih koji su primarno homoseksualni u svom spolnom i romantičnom životu za razliku od onih osoba koje su neko vrijeme ili naizmjence imale istospolno seksualno ili romantično iskustvo. Broj osoba koji se javno deklariraju kao homoseksualne ovisi o prihvaćenosti i riziku od stigmatizacije u društvu. Sigurno da broj osoba, koje se javno izjašnjavaju kao homoseksualne, ovisi o pravnom sustavu, odnosno jesu li homoseksualni odnosi kažnjivi zakonom;[17] uz to postoje osobe koje ne žele svoju egzistenciju obilježavati deklariranjem, bilo iz osobnih razloga ili pak zbog toga što u nju nisu posve sigurne (seksualna fluidnost).[18] Politički uvjeti su tek u najnovije vrijeme, i to samo u nekim zemljama, takvi da je postalo moguće formirati statističke obrasce koji su omogućili upisivanje homoseksualnih sklonosti kao identitetskih određenja.

Osim kod anatomski modernog čovjeka (lat. Homo sapiens sapiens) homoseksualno je ponašanje također zabilježeno i promatrano kod mnogih drugih životinjskih vrsta.[19][20][21][22]

Od kraja 19. stoljeća odvija se globalni pokret s rezultatom povećanja zakonskih prava homoseksualnih osoba uključujući pravo na brak i građansko partnerstvo, zaposlenje, vojnu službu, jednakopravan pristup zdravstvenoj njezi pa i pravo na posvajanje i roditeljstvo u nekim državama. Brojne su zemlje donijele zakonske odredbe s ciljem zaštite gay manjina od maltretiranja (engl. bullying).

  1. ↑ "Sexual Orientation, Homosexuality, and Bisexuality", American Psychological Association HelpCenter.org, pristupljeno 30. ožujka 2010.
  2. ↑ "Case No. S147999 in the Supreme Court of the State of California, In re Marriage Cases Judicial Council Coordination Proceeding No. 4365(...) - APA California Amicus Brief — As Filed" (PDF). p. 30. pristupljeno 21. prosinca 2010.
  3. ↑ Why Kinsey's Research Remains Even More Controversial Than The 'Masters Of Sex' pristupljeno 13.08.2014.
  4. ↑ [http://www.scribd.com/doc/99515814/Kinsey-Sex-and-Fraud "Kinsey, Sex and Fraud", J. A. Reisman i dr., 1990. '' pristupljeno 13.08.2014.
  5. ↑ "Sexual Orientation & Gender". Planned Parenthood. pristupljeno 6. rujna 2012.
  6. ↑ Robinson, B. A. (2010). "Divergent beliefs about the nature of homosexuality  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. svibnja 2019. (Wayback Machine)". Religious Tolerance.org. pristupljeno 12. rujna 2011.
  7. ↑ Schlessinger, Laura (2010). "Dr. Laura Schlessinger and homosexuality  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. siječnja 2019. (Wayback Machine)". Religious Tolerance.org. pristupljeno 19. rujna 2012.
  8. ↑ ""Therapies" to change sexual orientation lack medical justification and threaten health"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. svibnja 2012. (Wayback Machine). Pan American Health Organization. pristupljeno 26. svibnja 2012. arhivirano ovdje [1].
  9. ↑ a b "Sexual orientation, homosexuality and bisexuality".American Psychological Association. Arhivirano 8. kolovoza 2013. pristupljeno 10. kolovoza 2013.
  10. ↑ Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (lipanj 2004). "Sexual orientation and adolescents". Pediatrics 113 (6): 1827–32. doi:10.1542/peds.113.6.1827. PMID 15173519.
  11. ↑ a b "Submission to the Church of England’s Listening Exercise on Human Sexuality". The Royal College of Psychiatrists. pristupljeno 13. lipnja 2013.
  12. ↑ Genetic and environmental effects on same-sex sexual behavior: a population study of twins in Sweden (PDF). Arch Sex Behav. 2010 Feb;39(1):75-80. doi: 10.1007/s10508-008-9386-1. Epub 2008 Jun 7. Veljača 2010. Pristupljeno 28. prosinca 2018.
  13. ↑ [1] Bearman, Peter S. i Brückner, Hannah: ”Opposite-sex twins and adolsescent same-sex attraction”, The American Journal of Sociology, ožujak 2002. str. 1197-1198
  14. ↑ Långström, N.; Rahman, Q.; Carlström, E.; Lichtenstein, P. (2008). "Genetic and Environmental Effects on Same-sex Sexual Behavior: A Population Study of Twins in Sweden". Archives of Sexual Behavior 39 (1): 75–80. doi:10.1007/s10508-008-9386-1. PMID 18536986. 
  15. ↑ Frankowski BL; American Academy of Pediatrics Committee on Adolescence (lipanj 2004). "Julie Harren Hamilton, Ph.D., Philip J. Henry, PhD i dr., "Handbook of Therapy for Unwanted Homosexual Attractions: A Guide to Treatment", 2009., str. 55 - 67
  16. ↑ American Psychological Association: Resolution on Appropriate Affirmative Responses to Sexual Orientation Distress and Change Efforts
  17. ↑ LeVay, Simon (1996). Queer Science: The Use and Abuse of Research into Homosexuality. Cambridge: The MIT Press ISBN 0-262-12199-9
  18. ↑ "Was it a phase? Young women's relinquishment of lesbian/bisexual identities over a 5-year period."  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2010. (Wayback Machine) Diamond, Lisa M., Journal of Personality and Social Psychology, Vol 84(2), Feb 2003, 352-364.]
  19. ↑ Science Daily: Same-Sex Behavior Seen In Nearly All Animals
  20. ↑ 1,500 animal species practice homosexuality  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. veljače 2011. (Wayback Machine). The Medical News, 23. listopada 2006.
  21. ↑ Sommer, Volker & Paul L. Vasey (2006), Homosexual Behaviour in Animals, An Evolutionary Perspective.Cambridge University Press, Cambridge. [[ISBN 0-521-86446-1]]
  22. ↑ Harrold, Max (16. veljače 1999). "Biological Exuberance: Animal Homosexuality and Natural Diversity". The Advocate, reprinted in Highbeam Encyclopedia. pristupljeno 10. rujna 2007.

Developed by StudentB