Interseksualnost

Zastava ponosa interseksualnih osoba

Interseksualne su one osobe koje su se rodile s bilo kojim od nekoliko spolnih obilježja (kombinacija kromosoma, gonade, genitalije i dr.) koje je Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava odredio kao »izvan okvira tipičnih binarnih koncepcija muškog ili ženskog tijela«.

Dodjela spola pri rođenju obično se provodi prema vanjskim genitalijama djeteta. Broj djece rođene s nejasnim genitalijama leži između 1 : 4500 i 1 : 2000 (0,02 – 0,05 %).[1] Djeca također mogu razviti atipične kromosome, gonade ili hormone.[2][3] Neke su osobe odgajane kao djevojčice, odnosno dječaci, a oni se zatim u kasnijim fazama života počnu identificirati drugim rodom, iako većina nastavi prianjati dodijeljenu rodu.[4][5][6] Statistika broja rođenja interseksualne djece varira ovisno o tome tko provodi istraživanje te o definiciji interseksualnosti koja se upotrebljava. Seksologinja Anne Fausto-Sterling te suautori njene knjige tvrde da bi stopa »nedimorfnog spolnog razvoja« u ljudi mogla biti čak 1,7 %.[7][8] U odgovoru na tu procjenu, američki psiholog Leonard Sax ističe kako ta brojka uključuje stanja poput kasnopojavne kongenitalne nadbubrežne hiperplazije i klinefelterova sindroma, koje većina liječnika ne smatra naznakama interseksualnosti; Sax tvrdi da »kako se pojmu interseksualnosti ne bi oduzelo svako značenje, on bi se trebao odnositi isključivo na stanja u kojima se spol prema kromosomima i prema fenotipu razilaze, ili u kojima se fenotip ne može smatrati ni muškim niti ženskim«. Sax pak procjenjuje da je stopa interseksualnosti u ljudi oko 0,018 % (jedno u svakih 5500 rođene djece), otprilike sto puta manja od procjene Fausto-Sterling.[2][9][10]

  1. Selma Feldman Witchel. 2018. Disorders of Sex Development. Best Practice & Research. Clinical Obstetrics & Gynaecology. 48: 90–102. doi:10.1016/j.bpobgyn.2017.11.005. PMC 5866176. PMID 29503125. The estimated frequency of genital ambiguity is reported to be in the range of 1:2000–1:4500
  2. a b Sax, Leonard. Kolovoz 2002. How common is intersex? a response to Anne Fausto-Sterling. Journal of Sex Research. 39 (3): 174–178. doi:10.1080/00224490209552139. PMID 12476264. S2CID 33795209 Alt URLArhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2021. (Wayback Machine)
  3. Free & Equal Campaign Fact Sheet: Intersex (PDF). United Nations Office of the High Commissioner for Human Rights. 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 4. ožujka 2016. Pristupljeno 28. ožujka 2016.
  4. Alice Domurat Dreger. 2001. Hermaphrodites and the Medical Invention of Sex. Harvard University Press. US. ISBN 978-0-674-00189-3
  5. New publication "Intersex: Stories and Statistics from Australia". Organisation Intersex International Australia. 3. veljače 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
  6. Intersex population figures. Intersex Human Rights Australia. 28. rujna 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2018. Pristupljeno 1. siječnja 2021.
  7. Fausto-Sterling, Anne. 2000. Sexing the Body: Gender Politics and the Construction of Sexuality. Basic Books. str. 53. ISBN 978-0-465-07714-4
  8. Blackless, Melanie; Charuvastra, Anthony; Derryck, Amanda; Fausto-Sterling, Anne; Lauzanne, Karl; Lee, Ellen. Ožujak 2000. How sexually dimorphic are we? Review and synthesis. American Journal of Human Biology. 12 (2): 151–166. doi:10.1002/(SICI)1520-6300(200003/04)12:2<151::AID-AJHB1>3.0.CO;2-F. PMID 11534012. S2CID 453278
  9. How Common is Intersex? An Explanation of the Stats. Intersex Campaign for Equality. 1. travnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2021. Pristupljeno 1. siječnja 2021.
  10. Ripley, Amanda. 27. veljače 2005. Who Says A Woman Can't Be Einstein?. Time. Time.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. kolovoza 2008. Pristupljeno 29. prosinca 2008.

Developed by StudentB