Back جان لو رون دالمبير Arabic لورن دالمبير ARZ Jean le Rond d'Alembert AST Jean Le Rond d'Alembert Aymara Jan Leron Dalamber Azerbaijani ژان لو رون دالامبر AZB Жан ля Рон д’Аламбер Byelorussian Жан ля Рон д’Алямбэр BE-X-OLD Жан льо Рон д'Аламбер Bulgarian Jean Le Rond d'Alembert Breton
| Jean le Rond d'Alembert | |
 | |
| Rođenje | 16. studenog 1717. Pariz, Francuska |
|---|---|
| Smrt | 29. listopada 1783. Pariz, Francuska |
| Državljanstvo | Francuz |
| Polje | Fizika, matematika Filozofija, mehanika |
| Alma mater | Sveučilište u Parizu |
| Poznat po | D’Alembertovo načelo |
| Portal o životopisima | |
Jean le Rond d’Alembert (Pariz, 16. studenog 1717. – Pariz, 29. listopada 1783.), francuski filozof, znanstvenik, fizičar i matematičar. Školovao se u kolegiju jansenista, studirao pravo, postao članom Francuske akademije znanosti i drugih uglednih akademija. Jedan od tipičnih predstavnika prosvjetiteljstva, Alembert je pisao djela s područja egzaktnih znanosti, filozofije, morala, povijesti i politike. Bavio se gnoseološkom (gnoseologiju shvaća kao eksperimentalnu fiziku duše) i epistemološkom problematikom (načela ljudske spoznaje osnova su svih filozofskih problema i znanstvenih disciplina). D’Alembertovu filozofiju obilježava dualizam novovjekovne filozofije, racionalizma (utjecaj Holbachova materijalizma) i empirizma (iskustvo i osjeti kao jedini izvor spoznaje). Izvodeći podrijetlo ljudskoga znanja, društva i jezika iz prirodnih ljudskih potreba, činjenica iskustva i osjetilne spoznaje, Alembert ostavlja njihovu bit nespoznatom, a filozofske kategorije neodredljivima. Štoviše, on pritom odbacuje metafizičke filozofske sustave. U svojim moralno-etičkim i religioznim postavkama Alembert zastupa agnosticizam.
Čuven je po svojem uredničkom i znanstvenom radu na Enciklopediji ili Obrazložbenom rječniku znanosti, umjetnosti i zanata (fran. Encyclopédie ou Dictionnaire Raisonné des sciences, des arts et des métiers, 1751. – 1758., glavni urednici Denis Diderot i Alembert), za koju je napisao i znamenitu Uvodnu raspravu (fran. Discours préliminaire) kao i mnogobrojne znanstvene i filozofske članke u prosvjetiteljskome duhu. U filozofsko-povijesnom izlaganju o fenomenu ljudskoga znanja, njegovu nastanku, redoslijedu i povezanosti Alembert obrazlaže različite dijelove ljudske spoznaje i njezine osobine, te genealoško ili enciklopedijsko stablo koje ih povezuje. Sve znanje dijeli u tri opće grane (dugujući svoju podjelu filozofu Francisu Baconu), s obzirom na tri temeljne čovjekove sposobnosti: povijest (pamćenje), koju dijeli na onu koja se odnosi na Boga (sveta i crkvenu povijest), čovjeka (političku i kulturnu povijest) i prirodu (mnoštvo grana); filozofiju (sposobnost razmišljanja i rasuđivanja), uključujući tu znanost o Bogu, čovjeku i prirodi, kao i fizikalno-matematičke znanosti; lijepe vještine (mašta), kamo ulaze slikarstvo, skulptura, arhitektura, pjesništvo i glazba.
Na temelju proučavanja fizike postavio je stroge temelje diferencijalnom računu (riješio diferencijalnu jednadžbu za titranje žica). D’Alembertova razmatranja sadrže u sebi bitne elemente prosvjetiteljstva, scijentizma i egzaktnosti, a to će utjecati na daljnji razvoj filozofske, znanstvene i društvene misli, posebice materijalističke filozofije.[1]