Josif Staljin

Josif Visarionovič Džugašvili "Staljin" Ио́сиф Виссарио́нович Джугашвили "Сталин" იოსებ (სოსო) ჯუღაშვილი
Staljin 1937. godine
Rođenje	18. prosinca, 1878. Gori Gruzija
Smrt	5. ožujka, 1953. Moskva, Rusija
Stranka	KP SSSR
vođa SSSR-a
24. siječnja 1924. – 5. ožujka 1953.
Prethodnik	Vladimir Lenjin
Nasljednik	Georgij Maljenkov
premijer Sovjetskog Saveza
6. svibnja 1941. – 5. ožujka 1953.
Prethodnik	Vjačeslav Molotov
Nasljednik	Georgij Maljenkov
generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza
3. travnja 1922. – 5. ožujka 1953.
Prethodnik	nitko (pozicija stvorena)
Nasljednik	Nikita Hruščov

Josif Visarionovič Staljin, ili Iosif Besarion (Soso) Džugašvili (gruzijski: Iosseb (Soso) Besarionis dze Džugašvilii, იოსებ (სოსო) ბესარიონის ძე ჯუღაშვილი, ruski: Иосиф Виссарионович Сталин) (Gori, Gruzija, 18. prosinca 1878. – Moskva, 5. ožujka 1953.), bio je sovjetski političar, državnik te komunistički diktator.

U doba njegove vladavine Sovjetski Savez se razvio iz nazadne poljoprivredne zemlje u svjetsku silu. Unatoč napredovanju Sovjetskog Saveza, on je bio odgovoran za smrt oko 8,7 do 9 milijuna ljudi od čega je oko 6 milijuna namjerno ubijeno.^[1][2] Napravio je mnoge čistke u Crvenoj armiji i time joj smanjio borbenu moć.^[3] Kao ključni partner Nacionalsocijalističke Njemačke kroz Pakt Hitler-Staljin,^[4][5] a kasnije kao partner zapadnih saveznika imao je odlučujući utjecaj na početak i tijek Drugog svjetskog rata te poslijeratno oblikovanje Europe. Tijekom njegove vladavine, ubijeno je 1.5 do 1.7 milijuna ljudi u gulazima^[6] i tijekom političkih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike. Glavni je krivac za Holodomor, u kojem je isplaniranim genocidom, ubio od tri do pet milijuna Ukrajinaca. Izjava „Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna- statistika” se često krivo pripisuje njemu, iako ju je zapravo izrekao pisac Erich Maria Remarque.^[7][8]

1. ↑ Steven Rosefielde. 1. rujna 1996. Stalinism in post‐communist perspective: New evidence on killings, forced labour and economic growth in the 1930s. Europe-Asia Studies. 48 (6): 959–987. 10.1080/09668139608412393. Pristupljeno 23. siječnja 2021.
2. ↑ Snyder, Timothy. 31. kolovoza 2011. Bloodlands: Europe between Hitler and Stalin (engleski). Random House. str. 384. ISBN 978-1-4070-7550-1
3. ↑ Stalin's Reluctant Soldiers. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2012. Pristupljeno 28. lipnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
4. ↑ Soviet Union invades Poland. History.com. Pristupljeno 25. lipnja 2012.
5. ↑ Davor Gjenero. Sjećanje na sve žrtve totalitarizama kao ishodište europeizma. Vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. kolovoza 2011. Pristupljeno 25. lipnja 2012.. Ovaj je ugovor otvorio vrata početku Drugog svjetskog rata jer je tek nakon njega Hitler započeo napad na Poljsku (1. rujna), a već 17. rujna Sovjetski Savez zauzeo je istočni dio Poljske. Podjela Poljske, otvaranje puta za aneksiju baltičkih republika – Estonije, Latvije i Litve – te dogovor o prepuštanju Besarabije i Bukovine Staljinu trebali su biti »konačno rješenje problema što proizlaze iz kolapsa poljske države i temelj trajnog mira u Istočnoj Europi«, kako su strane ugovornice zapisale 28. rujna 1939. godine u Njemačko-sovjetskom ugovoru o prijateljstvu, suradnji i razgraničenju. Njime su Ribbentrop i Molotov dopunili i konačno oblikovali svoj početni dogovor o raspodjeli interesnih zona u Istočnoj i Srednjoj Europi.
6. ↑ Dan Healey. 1. lipnja 2018. Golfo Alexopoulos. Illness and Inhumanity in Stalin’s Gulag. The American Historical Review (engleski). 123 (3): 1049–1051. 10.1093/ahr/123.3.1049. Pristupljeno 7. prosinca 2020.
7. ↑ The death of one man is a tragedy. The death of millions is a statistic. Pristupljeno 25. lipnja 2012.
8. ↑ Ricard Choen. Gaddafi has a long history as a killer – and must be stopped. Washinton Post. Pristupljeno 25. lipnja 2012.