Kaon

Kaon
Struktura kvarkova za pozitivni kaon (K⁺).
Kompozicija: K+: gornji kvark i strani antikvark
K0: donji kvark i strani antikvark ili strani kvark i donji antikvark
K-: strani kvark i donji antikvark
Čestična statistika: Bozoni
Međudjelovanje: Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko
Simbol(i): K+, K0, K
Otkriven: 1947.
Masa: K±: 493,677 ± 0,013 MeV/c2
K0: 497,648 ± 0,022 MeV/c2
Električni naboj: K±: ±1 e,
K0: 0 e
Spin: 0
Stranost: K+: +1
K0: ±1
K: -1
Struktura kvarkova za neutralni kaon (K0).
Struktura kvarkova za negativni kaon (K-).
Struktura piona+).
Kozmičke zrake: povećanje ionizacije s nadmorskom visinom koju je mjerio V. F. Hess 1912. i Kolhörster 1913. i 1914.
Originalna aparatura (ionizacijska komora) koju je V. F. Hess koristio za otkrivanje kozmičkih zraka.
Nakon što uđu u Zemljinu atmosferu, kozmičke čestice se sudaraju s molekulama, uglavnom dušikom i kisikom, stvarajući slapove manjih čestica, koje zovemo još pljusak elementarnih čestica.

Kaon (ka od slova K + [mez]on; oznaka K) je mezon izgrađen od jednoga stranoga (s) kvarka ili antikvarka i drugoga antikvarka ili kvarka, koji može biti gore (u) ili dolje (d) tako da mu je kvantni broj stranosti ± 1. Spin mu je 0, a izospin 1/2. Može biti pozitivnoga (K+), negativnoga (K) i bez električnoga naboja (K0). Masa je kaona oko 970 puta veća od mase elektrona: masa K+ i K iznosi oko 493,67 MeV/c², a K0 497,65 MeV/c². Kaoni se raspadaju na pione i mione s pripadajućim neutrinima. Srednje je vrijeme poluraspada kaona do 50 · 10–9 sekundi. Kaoni i pioni su otkriveni 1947. u kozmičkom zračenju, a to se drži početkom fizike elementarnih čestica. Imaju veliku ulogu u stvaranju hiperjezgara i kao produkti raspada u njihovu istraživanju.[1]

  1. kaon, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.

Developed by StudentB