Klin je zaoštreno ili zašiljeno tijelo u obliku trokutaste prizme, najčešće od čelika. Služi za uvećavanje primijenjene sile i promjenu smjera njezina djelovanja. Tijelo u koje se klin zasijeca pritišće okomito na njegove stranice. Sila Q može se svladati manjom silom P iznosa:
ako je kut između glavnih dviju ploha α < 45°. Upotrebljava se najčešće za kalanje, rezanje i podizanje.[1]
Klin je jedan od šest jednostavnih strojeva. Klin je u biti mala kosina, odnosno par malih kosina spojen licem na lice. Upotrebljava se da bi odvojio dvije cjeline ili dva dijela jedne cjeline, da bi se podigao neki dio ili da bi se neki dio držalo na mjestu. To je omogućeno djelovanjem sile na njegov deblji kraj, koju princip kosine pretvara u silu okomitu na uklinjene plohe. Mehanička svojstva klina ovise o njegovom obliku, odnosno o omjeru duljine i povećanja debljine klina. Što se debljina brže povećava, kut klina će biti veći i obavljeni rad će biti brži, ali će zahtijevati veću silu. S manjim povećanjem kuta klina rad će se sporije obavljati, ali će potrebna sila biti manja.
Klin je dakle prizmatično tijelo čiji presjek može biti pravokutan ili istokračan trokut. Ako mu je presjek pravokutan trokut, klin je jednostran; ako mu je presjek istokračan trokut, klin je dvostran. Najobičniji primjer dvostranog klina je oštrica sjekire.[2]