Konceptualna umjetnost

Konceptualna umjetnost (engl. od lat. conceptum = zamisao) je smjer u modernoj umjetnosti od ranih 1960-ih do sredine 1970-ih. Nastao kao težnja umjetnika da dematerijalizira predmet umjetničkog djelovanja, da korištenjem netradicionalnih umjetničkih postupaka i materijala (fotografija, film, video, tijelo umjetnika - body art, happening, urbane akcije i intervencije) objasni idejni sadržaj koji prethodi djelu ili je u njemu sadržan. Radikalno je proširila područje umjetničkog stvaralaštva, te je zadržala stalan kritički stav prema tradicijskim umjetničkim i kulturnim vrijednostima.

Konceptualni umjetnici često preuzimaju ideje iz filozofije, psihoanalize, feminizma i političkih aktivnosti. Glavni predstavnici:Joseph Beuys, Mario Merz, Christo, Joseph Kosuth, a u Hrvatskoj Josip Stošić, Goran Trbuljak, S. Braco Dimitrijević, Tomislav Gotovac i dr. Nakon 1978. pojavljuje se postkonceptualno slikarstvo i razni oblici tzv. nove umjetničke slike.

Joseph Beuys, Akcija 7.000 hrastova ispred galerije u Kasselu, Njemačka (1982.)
Christo & Jean-Claude, Projekt kišobran, Japan, 1991.
Rachel Whiteread, Instalacija u Tate galeriji u Londonu 2006.
Lawrence Weiner, Prijevod s jednog jezika na drugi, instalacija u Amsterdamu 1996.
Marina Abramović, foto-dokumentacija performansa Ritam 5, izvedenog u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1974.
Tomislav Gotovac, Zagreb, volim te!, 1981.

Developed by StudentB