Kraljevina Jugoslavija

Ovo je glavno značenje pojma Kraljevina Jugoslavija. Za druga značenja pogledajte Jugoslavija (razdvojba).

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca3 Kraljevina Jugoslavija4 Kraljevina ←   ←   ← 1. prosinca 1918. – 10. travnja 1941. ¹ →   →   → Zastava Grb Geslo Jedan narod, jedan kralj, jedna država Himna Himna Kraljevine Jugoslavije Glavni grad Beograd Jezik/ci "srpsko-hrvatsko-slovenački" ² Vlada Ustavna monarhija Kralj  - 1918. – 1921. Petar I. Karađorđević  - 1921. – 1934. Aleksandar I. Karađorđević  - 1934. – 1945. Petar II. Karađorđević Regent  - 1918. – 1921. Aleksandar I. Karađorđević  - 1934. – 1941. Princ Pavle Premijer  - 1918. – 1919. Stojan Protić (prvi)  - 1939. – 1941. Dragiša Cvetković  - 1945. Josip Broz (dogovor) Povijest Međuratno razdoblje  - Unija 1. prosinca 1918.  - Diktatura 6. siječnja 1929.  - Oktroirani ustav 3. rujna 1931.  - Osovinska invazija travanj 1941.  - Sporazum Tito-Šubašić 16. lipnja 1944.  - Proglašena republika 10. travnja 1941. Površina  - 1931. 247542 km2 Stanovništvo  - 1931. 13934038       Gustoća 56,3 st/km²  Valuta kruna (do 1920.) dinar (od 1920.) ¹ Zapadne sile su željele obnavljanje Kraljevine Jugoslavije 1945. godine. Kraljevina je na papiru možda i postojala još nekoliko mjeseci, no praktično nikad nije došlo do obnovljenja. ² srpski, hrvatski i slovenski[1][2] 3 ime korišteno od 1. prosinca 1918. – 3. listopada 1929. 4 ime korišteno od 3. listopada 1929. – 10. travnja 1941.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (srp. Краљевина Срба, Хрвата и Словенаца), od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija (srp. Краљевина Југославија), naziv je za monarhiju koja je obuhvaćala područja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, nastala je 1. prosinca 1918. godine,^[3] a prestala postojati uspostavom Demokratske Federativne Jugoslavije. Kralju Petru II. Karađorđeviću je zabranjen povratak u zemlju 29. studenoga 1943. godine, te je na približno istom području proglašena republika dana 29. studenoga 1945. godine.^[4]

Prigodom nastanka Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 29. listopada 1918. godine, nije se niti jedna od tih država proširila na teritorij druge, nego je nastala unija Države Slovenaca, Hrvata i Srba i Kraljevine Srbije (koja je nekoliko dana ranije bila sebi pripojila Kraljevinu Crnu Goru), povodom čijeg su formiranja u pravnom redu obje te ranije države prestale postojati; kod sklapanja Ugovora u Saint Germainu iz 1919. godine^[5] je iz praktičnih razloga bilo ugovoreno da će nova Kraljevina SHS naslijediti ugovore "bivše Kraljevine Srbije". U Ugovoru iz Saint Germaina se doduše govori o "područjima pripojenima Srbiji od 1913. godine - ali se to odnosi na područja oduzeta Turskoj i Bugarskoj; u pogledu područja koje je nekad bila dijelom Austro-Ugarske (tj., u pogledu Države SHS) i Kraljevine Srbije, govori se o slobodnom sklapanju unije, povodom koje je nastalo ("konstituirano") Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, koje je uspostavilo suverenitet nad teritorijem i stanovništvom ranijih država.^[6][7]

Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca prošao je u napetoj situaciji, gdje su postojali nemali problemi na granicama s Austrijom (gdje su sporne bile granice u Koruškoj i Štajerskoj, te su postrojbe pod zapovijedanjem Rudolfa Majstera oružanom silom zauzele Maribor), Italijom (čije su snage zauzele znatan dio Dalmacije, a uspostavljena je i paradržava Talijanska uprava za Kvarner), Mađarskom (kojoj su snage Države SHS pod zapovjedništvom Slavka Kvaternika oduzele Međimurje, a srpske snage današnju Vojvodinu i hrvatsku Baranju), Albanijom (gdje su još od ranije bila sporna područja napučena Albancima koja su danas u sastavu Kosova, Crne Gore i Makedonije) i Bugarskom (koja je tijekom Prvoga svjetskog rata bila proglasila priključenje čitave današnje Makedonije). Proces nastanka nove države je ipak prošao bez većeg oružanog sukoba, izuzev krvavo ugušene Božićne pobune u Crnoj Gori.

Za nastavak Kraljevine SHS bile su od presudne važnosti odluke sila Antante nakon njihove pobjede u I. svjetskom ratu. Od geopolitičkih interesa i prosudbi preostalih pobjedničkih sila bitno je odskakala Kraljevina Italija, koja je već na sjednici vlade 3. prosinca 1918. godine donijela odluku da se putem obavještajnih službi talijanske vojske promoviraju skupine unutar nove države koje teže njenom razbijanju; takva će odluka potom voditi talijanskom podupiranju Ustaša i razbijanju Jugoslavije nakon Travanjskog rata 1941. godine.^[8]

Nastanak Kraljevine Jugoslavije bila je u velikoj mjeri plod vanjskopolitičkih nastojanja Francuske, koja se suštinski zauzela za rušenje Austro-Ugarske, kao "slabe točke Centralnih sila". Jugoslavenski projekt trebao je poslužiti kao obrana od ponovnog snaženja Njemačke - ali ujedno i kao nagrada Srbiji za njeno savezništvo u I. svjetskom ratu; granice nove države povučene su na način da zadovolje i apetite Italije koji su bili povod uključivanju te zemlje u rat na Francuskoj strani. Zanemarivši britanske prijedloge da se u obzir uzmu mogućnost uspostave federalne države, Francuska politika je dala punu potporu ideji srpskih vladajućih krugova da nova država ima predstavljati tek uvećanu Srbiju, te će stoga naposljetku međunarodna zajednica omogućiti Srbiji da trijumfalistički vodi novu državu i u njoj uspostavi unitarnu državu vlast.^[9]

Napetosti između Srba i drugih naroda stvorili su slijedećih desetak godina, koje je naposljetku kralj Aleksandar Karađorđević 1929. godine pokušao staviti pod nadzor suspendiranjem političkih sloboda i uvođenjem vlastite Šestosiječanjske diktature. Kralj je između ostaloga pristupio administrativnoj reformi države, kojom je osnovano 9 banovina.^[10] Diktaturom su problemi samo privremeno riješeni; slijedeći veliki pokušaj rješavanja stanja u državi je predstavljalo sklapanje Sporazuma Cvetković-Maček iz 1939. godine, slijedom kojega se pristupilo osnivanju Banovine Hrvatske, kao de facto federalne jedinice unutar Jugoslavije. Dio srbijanske elite okupljen oko predsjednika jugoslavenske vlade Dragiše Cvetkovića je zamišljao Jugoslaviju - približno prema granicama dotadašnjih banovina podijeliti na slovenski (Dravska banovina), hrvatski (Banovina Hrvatska) i najveći srpski dio, koji bi pod nazivom "Srpska Zemlja" obuhvaćao područje preostalih 6 banovina. Međutim u srpskoj političkoj javnosti nije postojala suglasnost o granicama između Banovine Hrvatske i "Srpske Zemlje", pa do raspada Kraljevine Jugoslavije u Travanjskom ratu 1941. god. nije došlo do službenog oformljavanja "Srpske Zemlje", nego su nastavile na tom području djelovati banovine.^[11][12]

Kasnijim preimenovanjem Kraljevstva SHS u Kraljevinu Jugoslaviju, nije došlo do nikakve državnopravne promjene: riječ je naprosto bila o promjeni imena, koja je doduše trebala naznačiti (umjetni) nastanak nove etničke zajednice - Jugoslavena.

1. ↑ Čl. 3. Ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1921.)
   »Službeni jezik Kraljevine je srpsko-hrvatski-slovenački.«
2. ↑ Čl. 3. Ustava Kraljevine Jugoslavije (1931.)
   »Službeni jezik Kraljevine je srpsko-hrvatsko-slovenački.«
3. ↑ Matković, 1998., str. 63.
4. ↑ Matković, 1998., str. 280.
5. ↑ Ugovor iz Saint Germaina iz 1919. godine, izdanje 67 zasjedanja Kongresa i Senata Sjedinjenih Američkih Država, 1921.
6. ↑ "Financial Aspects of State Succession: The Case of Yugoslavia"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. siječnja 2022. (Wayback Machine), Ana Stanič, „European Journal of International Law“, sv. 12 (2001.), br. 4, v. str. 766–767.
7. ↑ „Identity and Continuity of States in Public International Law“, Krystyna Marek, Ženeva, 1954., str. 245–259.
8. ↑ "Empire on the Adriatic", Chapter II., "The Paris Peace Conference", H. James Burgwyn, "Enigma Books" New York, 2005. Pristupljeno 5. kolovoza 2022.
9. ↑ Stjepan Matković, prikaz knjige "U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije. Hrvatsko pitanje u očima francuske politike, 1914. – 1929.", (Miro Kovač, Zagreb: Alfa, 2021., 360 str.), "Časopis za suvremenu povijest" br. 3, 1251-1263 (2021)
10. ↑ "Vremeplov: Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja – 3. listopada 1929.", "Informator", 30. rujna 2022.
11. ↑ "Djelovanje Jugoslavenske radikalne zajednice u doba Banovine Hrvatske (1939–1941)", Krešimir Regan, Studia lexicographica, GOD. 1 (2007) BR. 1 (1), STR. 217–254
12. ↑ "Podjela Bosne i borba za cjelovitost", Anto Valenta, "Dom i svijet" b. 288, 20. ožujka 2000.