Lambda barion

Lambda barioni su obitelj subatomskih hadronskih čestica simbola Λ0, Λ+
c
, Λ0
b
, i Λ+
t
, elementarnog naboja +1 ili 0. Po građi su barioni koje sačinjavaju tri različita kvarka: jedan gornji, jedan donji, i još jedan kvark: strani (Λ0), čarobni (Λ+
c
), dubinski (Λ0
b
), ili vršni (Λ+
t
). Vršni Lambda barion (prema predviđanjima) nije moguće promotriti jer Standardni model predviđa poluvrijeme raspada vršnog kvarka na oko 5×10−25 s.[1] To je oko jedne dvadesetine minimalnog vremena potrebnog da djeluje jaka nuklearna sila, pa se zbog toga ne stvaraju hadroni.

Lambda barion Λ0 su u listopadu 1950, otkrili V. D. Hopper i S. Biswas sa Sveučilišta u Melbourneu, kao neutralnu V česticu (tešku, nestabilnu česticu koja se raspada na dva produkta) s protonom kao raspadnim produktom, točno ju odredivši kao barion, umjesto kao mezon[2] tj., vrstom različitom od K mezona kojeg su 1947. otkrili Rochester i Butler;[3] K mezone su stvarale kozmičke zrake u foto emulzijama u balonu na oko 21,000 m u zraku.[4] Iako je očekivano postojanje čestice prije raspada ~1×10−23 s,[5] čestica je postojala čak ~1×10−10 s.[6] Svojstvo koje joj je to omogućilo nazvano je stranost i dovelo je do otkrića stranog kvarka.[5] Nadalje, takva otkrića vodila su do postavljanja principa poznatog kao očuvanje stranostiprema kojem se čestice raspadaju sporije ako pokazuju stranost (jer ne-slabe metode čestičnog raspada moraju očuvati stranost raspadajućeg bariona).[5]

Lambda barion je opažen i  u atomskim jezgrama zvanim hyperjezgre. Takve jezgre sadrže isti broj protona i neutrona kao i obična jezgra, no također sadrže jednu (ili, rjeđe, dvije) Lambda čestice.[7] U tom slučaju, Lambda ulazi u središte atomske jezgre (nije ni proton ni neutron, pa na česticu ne utječe Paulijev princip isključenja), i još čvršće drži jezgru skupa zbog interakcije putem jake nuklearne sile. U litijevom izotopu (Λ7Li), Lambda je učinila jezgru 19% manjom.[8]

  1. A. Quadt (2006).
  2. Hopper, V.D.; Biswas, S. (1950).
  3. Rochester, G.D.; Butler, C.C. (1947).
  4. Pais, Abraham (1986).
  5. a b c The Strange Quark
  6. C. Amsler et al. (2008): Particle listings – Λ
  7. "Media Advisory: The Heaviest Known Antimatter"Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. veljače 2017. (Wayback Machine). bnl.gov. 
  8. Brumfiel, Geoff.

Developed by StudentB