Lepton
| |
Leptoni su uključeni u nekoliko nuklearnih reakcija kao što je na primjer beta raspad.
| |
Kompozicija: | Elementarna čestica |
Čestična statistika: | Fermion |
Porodica: | Prva, druga i treća |
Međudjelovanje: | slabo, jako i elektromagnetsko |
Status: | elektron, elektron neutrino, mion, mion neutrino, tau lepton i tau neutrino |
Simbol(i): | l |
Električni naboj: | +1 e, 0 e, -1 e |
Boja: | Ne |
Spin: | 1⁄2 |
Lepton (prema grč. λεπτός: sitan) je subatomska čestica koja ne podliježe jakom međudjelovanju (jaka nuklearna sila) i ima spin 1/2, čime se razlikuju od kvarkova, a zajedno s njima ubrajaju se u fermione. Šest poznatih leptona svrstano je u tri naraštaja (obitelji) leptona: elektronski (e, νe), mionski (μ, νμ) i tauonski leptoni (τ, ντ). Za svaki od njih postoji antilepton, primjerice, pozitron kao antičestica elektrona. Elektron, mion i tauon imaju električni naboj i među njima se pojavljuje elektromagnetsko međudjelovanje a neutrini su električki neutralni i elektromagnetski ne međudjeluju. Svi leptoni međudjeluju gravitacijskim i slabim međudjelovanjem.
Do nedavno se mislilo da leptonski naraštaji ne komuniciraju, što znači da bi zasebno bili očuvani leptonski brojevi, to jest ukupan broj leptona, Le, Lμ, Lτ. Otkrićem spontanog prelaska neutrina iz jedne vrste u drugu (M. Koshiba) došlo se do spoznaje o postojanju neutrinskih masa, a time i do prvih naznaka postojanja nove fizike, izvan standardnoga modela čestica.[1]
Leptone karakterizira zakon o očuvanju leptonskog broja - zbroj leptona (leptonski broj +1) i antileptona (leptonski broj -1) koji ulaze u reakciju jednak je broju leptona koji iz nje izlaze.