Back Ливан Abkhazian Lubnan ACE Ливан ADY Libanon Afrikaans Libanon ALS ሊባኖስ Amharic Lebanon AMI Liban AN Libanus ANG लेबनान ANP
Ovo je glavno značenje pojma Libanon. Za gorje u ovoj državi pogledajte Libanon (gorje).| Libanonska Republika الجمهوريّة البنانيّة (al-Džumhūrīyâ al-Lubnānīyâ) | |||||
|---|---|---|---|---|---|
| |||||
| Himna | |||||
_-_LBN_-_UNOCHA.svg) Položaj Libanona | |||||
| Glavni grad | Beirut | ||||
| Službeni jezik | arapski 1) | ||||
| Državni vrh | |||||
| - Predsjednik | Michel Aoun (ميشال عون) | ||||
| - Predsjednik Vlade | Najib Mikati (نجيب ميقاتي) | ||||
| Neovisnost | Od Francuske Republike, 22. studenoga 1943. | ||||
| Površina | 160. po veličini | ||||
| - ukupno | 10 452 km2 | ||||
| - % vode | 1,6 % | ||||
| Stanovništvo | 123. po veličini | ||||
| - ukupno (2003) | 4 467 000 2) | ||||
| - gustoća | 358/km2 | ||||
| Valuta | libanonska funta (100 piastera3)) | ||||
| Pozivni broj | +961 | ||||
| Vremenska zona | UTC +2 UTC +3 ljeti | ||||
| Internetski nastavak | .lb | ||||
| (1) Govori se i francuski, engleski i armenski. (2) Procjena iz 2015. godine. Posljednji popis bio je 1932. godine; | |||||
Libanon, službeno Republika Libanon (arapski: الجمهورية اللبنانية), država je u jugozapadnoj Aziji na Bliskom istoku. Nalazi se na obali istočnog Sredozemlja, a graniči na sjeveru i istoku sa Sirijom, te na jugu s Izraelom. Libanon nazivaju i Švicarskom Srednjega istoka.[1] Na zapadu je omeđena Sredozemnim morem. Libanon se računa kao dio Mašrika i Levanta. Ondje je 2022. živjelo oko 5,5 milijuna ljudi, od čega gotovo polovica u glavnom gradu Beirutu. Sljedeća dva najveća grada su Tripoli na sjeveru i Sidon na jugu.
Izvorno zemlja Feničana, u antičko doba Libanon je, kao i cijeli Levant, postao dio carstva Aleksandra Velikog, kasnije Rimskog Carstva i, tijekom islamsko-arapske ekspanzije između 634. i 640. godine, postaje dijelom arapskog svijeta kojeg je dio i danas. Libanonsko stanovništvo govori arapskim jezikom i pripada raznim islamskim i kršćanskim vjeroispovijestima, pri čemu je kršćanska populacija posebno visoka u usporedbi s onom u drugim arapskim zemljama (procjenjuje se na polovicu nakon osnutka libanonske države 1943., danas oko trećine ukupnog stanovništva).[nedostaje izvor]
Nacionalni pakt iz 1943. uspostavio je politički sustav u kojem su određeni položaji i službe dodijeljeni različitim vjerskim skupinama prema fiksnom ključu raspodjele (vjerski omjer). Nakon gospodarskog procvata koji je zemlji dao reputaciju Švicarske Bliskog istoka, stalne napetosti između skupina stanovništva izbile su 1975. u građanski rat koji je trajao do 1990., tijekom kojeg su dvije susjedne države, Sirija i Izrael, okupirale dijelove zemlje. Unutarnje libanonske bitke vodile su se između kršćana, sunita, šijita, Druza i Palestinaca, te između desničarskih i ljevičarskih snaga. Izraelske trupe povukle su se iz Libanona 2000. godine, a posljednje sirijske trupe 2005. godine. Obnova zemlje od tada je ometana njezinim neizravnim sudjelovanjem u većim sukobima u regiji, kao što su veze libanonskih šijita sa Sirijom i Iranom i veze libanonskih sunita sa Saudijskom Arabijom. Nekadašnja kršćanska dominacija oslabila je kao rezultat iseljavanja, ali je posljednjih godina porastao utjecaj islamističkog Hezbollaha kojeg sponzorira Iran.[nedostaje izvor]
- ↑ Kadić, Ante. Valovi života : putopisi, Hrvatska dijaspora, Biblioteka Dom, knj. 1, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993., str. 68.,
»To je bilo pred trideset godina, kad sam napustio Libanon, tu "Švicarsku Srednjeg istoka", gdje sam proveo tri godine kao činovnik Ujedinjenih naroda.«(Kadić, 1993., 68.)
