Libertarijanizam

Libertarijanizam ili klasični liberalizam je politička filozofija koja podržava osobne slobode, osobito slobodu izražavanja i akcije.[1] Libertarijanizam uključuje različita uvjerenja i organizacije kojima je zajedničko da zagovaraju minimalnu državu i maksimizaciju osobnih sloboda. Najutjecajniji tekst modernog libertarijanizma je "Anarhija, država i utopija" (1974.) američkog filozofa i harvardskog profesora Roberta Nozicka,[2] nastao kao odgovor na glasovitu "Teoriju pravednosti" (1971.) Johna Rawlsa.

Libertarijanske škole se razlikuju po stupnju smanjenja državnih ovlasti koji zagovaraju. Minarhisti zagovaraju smanjenje opsega države do mjere koja dozvoljava tek zaštitu od agresije, krađe, povrede ugovora i prijevare. Neki libertarijanci podržavaju minimalnu društvenu pomoć siromašnima.[3] Anarhisti zagovaraju potpunu eliminaciju države. Neke libertarijanske škole podržavaju pravo privatnog vlasništva nad nezaposjednutom zemljom i prirodnim resursima, dok druge odbacuju privatno vlasništvo i često podržavaju zajedničko vlasništvo. Desni libertarijanci obično smatraju da prirodni resursi kao što su zemlja, zrak i voda pripadaju prvoj osobi koja ih nađe i u njih uloži svoj rad, i da joj, ako to zatraži, mogu pripasti bez pristanka drugih ljudi, a uz minimalnu ili nikakvu naknadu drugim ljudima. Suprotno tome, lijevi libertarijanci drže da nezaposjednuti prirodni resursi trebaju pripadati svima na jednak način.[4][5][6] Libertarijance se može podijeliti i na one koji podržavaju privatno vlasništvo i one koji su za kooperativno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje; prvi općenito podržavaju kapitalizam, a drugi libertarijansko-socijalistički gospodarski sustav.

Mnogi libertarijanci vide Kip slobode kao važan simbol svojih ideja

Libertarijanizam je filozofija koja zastupa stanovište da bi pojedinci trebali biti slobodni da čine što god žele sa sobom i svojom imovinom sve dok ne ugrožavaju istoimenu slobodu ostalih.

Postoje dvije vrste libertarijanaca. Jedni drže za temeljnu postavku da svako djelovanje među ljudima mora biti dobrovoljno i usuglašeno. Oni tvrde da je potezanje za silom protiv druge osobe ili njene imovine, pri čemu se pod "silom" podrazumijeva upotreba fizičke sile, prijetnja takvom silom, ili činjenje ili nalaganje prijevare protiv nekoga tko nije potegao za fizičkom silom, prijetnjom silom ili prijevarom, povreda tog načela (mnogi od njih su individualistički anarhisti ili anarhokapitalisti). Druga vrsta libertarijanaca potiče iz posljedične ili pogodnosne točke gledišta. Umjesto moralnih zabrana potezanja za silom, oni podržavaju ograničenu vladu koja se koristi minimalnom količinom uvodne sile (poput propisivanja i prikupljanja poreza kako bi osigurala neka javna dobra poput obrane i puteva, kao i izvjesna minimalna regulacija), jer vjeruju da je ona neophodna kako bi se osigurala najveća sloboda pojedinaca (ovo su minarhisti). Libertarijanci se ne protive korištenju sile kao odgovor na već počinjen napad poput nasilja, prijevare ili povrede prava drugoga. Libertarijanci daju prednost etici samoodgovornosti i oštro se protive socijalnoj državi, jer vjeruju da je prisiljavanje nekoga da pruža pomoć drugima etički pogrešno, u krajnjem slučaju kontraproduktivno, ili pak i jedno i drugo.

  1. Libertarian, Merriam-Webster.com, Merriam-Webster (pristupljeno 2. travnja 2018.)
  2. Blackburn, Simon, "Oxford Dictionary of Philosophy", Oxford University Press, 1996., str. 218. ISBN 0-19-283134-8
  3. Hamowy, Ronald. The Encyclopedia of Libertarianism. "Sociology and Libertarianism." Sage 2008. p. 480.
  4. Vallentyne, Peter (5. rujna. 2002.). "Libertarianism". In Edward N. Zalta. The Stanford Encyclopedia of Philosophy (proljeće 2009 ed.). Stanford, CA: Stanford University. Retrieved March 5, 2010.
  5. Carlos Peregrín Otero. 2003. Introduction to Chomsky's Social Theory. Noam Chomsky (ur.). Radical Priorities. Carlos Peregrín Otero (ed.) Expanded 3rd izdanje. AK Press. Oakland, California. str. 25–26. ISBN 978-1902593692
  6. Vallentyne, Peter. 5. rujna 2002. Edward N. Zalta (ur.). Libertarianism Spring 2009 izdanje. Stanford University. Stanford, CA. Pristupljeno 5. ožujka 2010. Nepoznati parametar |book= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: datum i godina (link)

Developed by StudentB