Malahit | |
---|---|
Malahit i azurit iz Bisbeeja, Arizona |
|
Općenito | |
Kategorija | Karbonati |
Kemijska formula | |
Identifikacija | |
Molekularna masa | 221,1 g/mol |
Boja | Svijetlo zelena, tamnozelena, crnkasto zelena, s kristalima dubljih nijansi zelene, čak vrlo tamne do gotovo crne, najčešće zapletene u masama; zelena do žućkasto zelena u propuštenom svjetlu |
Kristalni habitus | Masivni, botrioidni, stalaktitni kristali su akutični na tabelarne prizme |
Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
Sraslaci | Uobičajeno kao sraslaci u dodiru ili prodoru {100} i {201}. Također je prisutan polisintetski sraslac. |
Kalavost | Savršena na {201}, dobra na {010} |
Lom | Subkonhoidno do neravnomjerno |
Mohsova tvrdoća | 3,5 do 4 |
Sjaj | Uglavnom staklast; svilenkast ako je vlaknast; mutan do zemljani ako je masivan |
Indeks loma | nα = 1,655 nβ = 1,875 nγ = 1,909 |
Optička svojstva | Biaksijalni (-) |
Dvolom | δ = 0,254 |
Pleokroizam | Vidljive nijanse plave |
Ogreb | Svijetlo zeleni |
Gustoća | 3,6 do 4 |
Prozirnost | Proziran do neproziran |
Reference | [1][2][3][4] |
Malahit (prema grč. μαλάχη: sljez) je monoklinski mineral smaragdnozelene boje, bazični bakrov karbonat, CuCO3∙Cu(OH)2. Nalazi se u bubrežastim, grozdastim i sigastim agregatima, prije svega u oksidacijskoj zoni rudišta bakra, gdje je nastao oksidacijom sulfidnih bakrenih minerala. Ima ga u Engleskoj (Cornwall), u Rusiji (na Uralu), u SAD-u (Arizona), Australiji, DR Kongu, na Sinaju. Samljeven u prah, upotrebljavao se u starom Egiptu i Rimu kao boja (nalič) za oslikavanje zidova.[5] Samostalni kristali malahita su rijetki i zato je poludragi kamen i upotrebljava se za izradu nakita. Malahit nastaje iz bakarnih ruda i često se nalazi zajedno s azuritom (Cu3(CO3)2(OH)2). Tvrdoće je od 3,5 do 4 po Mohsovoj ljestvici. Malahit nastaje i djelovanjem atmosferilija na stare bakrene krovove ili oluke.