Marshallov plan

Za druga značenja pogledajte Europski plan oporavka.
Mapa hladnoratovske Europe i Bliskog istoka koja prikazuje države koje su dobile pomoć od Marshallovog plana. Crveni stupci prikazuju aproksimativnu količinu pomoći po državi.

Marshallov plan, službeno nazvan Plan europske obnove, je bio službeni plan SAD-a o obnovi poslijeratne Europe i suzbijanju utjecaja komunizma nakon Drugog svjetskog rata. Zadatak o izradi plana dobio je George Marshall i njegovi kolege iz Državnog tajništva, a ponajviše su uz Marshalla doprinijeli William L. Clayton i George F. Kennan.

Plan obnove je napravljen na sastanku između država sudionica plana 12. srpnja 1947. Marshallov plan nudio je takvu vrstu pomoći i Sovjetskom Savezu i njegovim saveznicima, no samo ako bio oni napravili političke reforme i prihvatili neke vanjske kontrole. Plan je djelovao 4 godine počevši u srpnju 1947. U tom periodu nekih 13 milijardi američkih dolara ekonomske i tehničke pomoći je poslano europskim zemljama koje su postale članice OECD-a.[1]

Do perioda kada je plan došao do točke svog kompletiranja, ekonomija svake države sudionice, osim Njemačke, porasla je u odnosu na onu prijeratnu. Tijekom sljedeća 2 desetljeća, skoro sve države Zapadne Europe uživale su u svome rastu i poboljšanju životnih uvjeta. Marshallov plan se dugo smatrao jednim od prvih procesa Europske integracije. Jedina njegova posljedica je znatna amerikanizacija ekonomije i tehnike u Europi i načina upravljanja njima.

  1. Tih 13 milijardi $ uspoređeno je s američkim BDP-om iz 1948. koji je iznosio 258 milijardi $.

Developed by StudentB