Max von Laue

Max von Laue

Rođenje 9. listopada 1879.
Koblenz, Porajnje-Falačka, Njemačka
Smrt 24. travnja 1960.
Berlin, Njemačka
Državljanstvo Nijemac
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Zürichu
Sveučilište u Frankfurtu
Sveučilište u Berlinu
Institut Max Planck
Alma mater Sveučilište u Strasbourgu
Sveučilište u Göttingenu
Sveučilište u Münchenu
Sveučilište u Berlinu
Akademski mentor Max Planck
Poznat po Ogib rendgenskih zraka
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1914.)
Portal o životopisima
Otkriće rendgenskih zraka nastalo je s ispitivanjem katodnih zraka.
Svaka točka, nazvana refleksija, u ovom ogibnom (difrakcijskom) uzorku nastaje iz konstruktivne interferencije raspršenih rendgenskih zraka koje prolaze kroz kristal. Podaci se mogu koristiti za određivanje kristalne strukture.
Prvi rendgenski difrakcijski pogled na marsovsku analizu tla - CheMin otkriva feldspat, piroksene, olivin i druge (Curveness rover na "Rocknest", 17. listopada 2012.).
Coolidgeova rendgenska cijev iz 1917. Užarena katoda je na lijevo, a anoda je na desno. Rendgenske zrake zrače u sredini prema dolje.

Max von Laue (Koblenz, 9. listopada 1879. - Berlin, 24. travnja 1960.), njemački fizičar. Od 1912. profesor fizike na sveučilištu u Zürichu, od 1919. direktor zavoda za teorijsku fiziku Sveučilišta u Berlinu, od 1951. direktor instituta za fizikalno-kemijska istraživanja "Max Planck" u Berlinu. Da bi dokazao valnu prirodu rendgenskih zraka, predložio je 1912. da se kao optička rešetka upotrijebi kristal i tako postigne ogib (difrakcija) rendgenskih zraka. Pokuse su izveli Paul Knipping i Walter Friedrich te pokazali da su rendgenske zrake elektromagnetske naravi. To je bio početak rendgenske strukturne analize. Laue se bavio i teorijom relativnosti, kvantnom fizikom i drugim granama fizike. Za istraživanja ogiba rendgenskih zraka u kristalima dobio je 1914. Nobelovu nagradu za fiziku.[1]

  1. Laue, Max von, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.

Developed by StudentB