Back Max von Laue AN ماكس فون لاوي Arabic ماكس فون لاوى ARZ Maks fon Laue Azerbaijani ماکس فون لائو AZB Макс фон Лаўэ Byelorussian Макс фон Лауе Bulgarian মাক্স ফন লাউয়ে Bengali/Bangla Max von Laue BS Max von Laue Catalan
| Max von Laue | |
 | |
| Rođenje | 9. listopada 1879. Koblenz, Porajnje-Falačka, Njemačka |
|---|---|
| Smrt | 24. travnja 1960. Berlin, Njemačka |
| Državljanstvo | Nijemac |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Sveučilište u Zürichu Sveučilište u Frankfurtu Sveučilište u Berlinu Institut Max Planck |
| Alma mater | Sveučilište u Strasbourgu Sveučilište u Göttingenu Sveučilište u Münchenu Sveučilište u Berlinu |
| Akademski mentor | Max Planck |
| Poznat po | Ogib rendgenskih zraka |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1914.) |
| Portal o životopisima | |
Max von Laue (Koblenz, 9. listopada 1879. - Berlin, 24. travnja 1960.), njemački fizičar. Od 1912. profesor fizike na sveučilištu u Zürichu, od 1919. direktor zavoda za teorijsku fiziku Sveučilišta u Berlinu, od 1951. direktor instituta za fizikalno-kemijska istraživanja "Max Planck" u Berlinu. Da bi dokazao valnu prirodu rendgenskih zraka, predložio je 1912. da se kao optička rešetka upotrijebi kristal i tako postigne ogib (difrakcija) rendgenskih zraka. Pokuse su izveli Paul Knipping i Walter Friedrich te pokazali da su rendgenske zrake elektromagnetske naravi. To je bio početak rendgenske strukturne analize. Laue se bavio i teorijom relativnosti, kvantnom fizikom i drugim granama fizike. Za istraživanja ogiba rendgenskih zraka u kristalima dobio je 1914. Nobelovu nagradu za fiziku.[1]