Meritokracija (zasluga, dolazi od latinskog la. mereō, i -kracija, od starogrčkog grč. κράτος, kratos 'snaga, moć') je pojam političkog sustava u kojem su gospodarska dobra ili politička moć dodijeljena određenim ljudima na temelju sposobnosti i talenta, a ne na temelju bogatstva ili pripadništva društvenoj klasi .[1] Napredak u takvom sustavu temelji se na učinku ili postignuću. Iako koncept meritokracije postoji stoljećima, prva poznata upotreba tog termina je bila u časopisu Socialist Commentary 1956. od strane sociologa Alana Foxa.[2] Zatim ga je popularizirao sociolog Michael Dunlop Young, koji je taj termin upotrijebio u svojoj distopijskoj političkoj i satiričnoj knjizi The Rise of the Meritocracy 1958.[3][4] Danas se taj pojam uglavnom koristi pri referiranju na socijalne sustave u kojima su osobni napredak i uspjeh pripisani individualnim sposobnostima i zaslugama.[5]