Metanski klatrat

Metanski klatrat ili “led koji gori” je kruta tvar, u kojoj je velika količina metana zarobljena u kristalnoj strukturi (ledu) vode.^[1] Prije se mislilo, da će se veće količine moći pronaći samo u vanjskim dijelovima Sunčevog sustava, gdje su niske temperature i velike količine leda, ali su se pronašla velika nalazišta, ispod sedimenata, na dnu oceana, na Zemlji. Pretpostavlja se da bi nalazišta metanskog klatrata mogla biti duplo veća od svih fosilnih nalazišta na Zemlji.^[2][3]

Metanski klatrat je sastavni dio plitke morske geosfere, i može se nalaziti kao dio sedimentnih stijena, ili kao samostalni dio na dnu oceana. Vjeruje se da nastaju pomicanjem metana iz dubokih Zemljinih slojeva, na mjestima gdje nastaju rasjedi, taloženjem i kristalizacijom, u dodiru uzlaznih plinskih struja s hladnom morskom vodom. Metanski klatrati su isto prisutni u dubini leda na Antartici, gdje su pronađeni u uzorcima leda, starosti i do 800 000 godina i služe za ispitivanje klimatskih promjena, uz ispitivanje kisika i ugljikovog dioksida.^[4]

U prosjeku, 1 mol metana se veže na 5,75 molova vode i gustoća je oko 900 kg/m³. Tako jedna litra ledenog metanskog klatrata ima oko 168 litara metana. Pod visokim pritiskom, može biti stabilan i do 18 ºC.

Metan stvara sktrukturu I hidrata (klatrata) s 2 dodekaedra (12 ploha i time 12 molekula vode) i 6 tetradekaedra (14 molekula vode) u jednoj jediničnoj ćeliji.^[5]

1. ↑ US Geological Survey, [1] "Gas hydrate: What is it?", 2010.
2. ↑ "Old Gas, New Gas" Roald Hoffmann, journal=American Scientist, 2006.
3. ↑ [2] "Gas (Methane) Hydrates -- A New Frontier", USGS fact sheet
4. ↑ "High resolution carbon dioxide concentration record 650,000–800,000 years before present" Dieter Luthi, journal=Nature, 2008., Lüthi D., Le Floch M., Bereiter B., Blunier T.
5. ↑ Max | first = Michael D.: "Natural Gas Hydrate in Oceanic and Permafrost Environments", publisher = Kluwer Academic Publishers, 2003. [3]