Mion

Mion
Kompozicija: Elementarna čestica
Čestična statistika: Fermion
Grupa: Lepton
Porodica: Druga
Međudjelovanje: Gravitacijsko, elektromagnetsko, slabo
Simbol(i): μ⁻
Antičestica: Antimion (μ+)
Teoretiziran: Hideki Jukava
Otkriven: C. D. Anderson i Seth Neddermeyer (1936.)
Masa: 105,658 3715(35) MeV/c2
Vrijeme poluraspada: 2,19703(4)×10−6 s
Električni naboj: -1 e
Boja: Nema
Spin: 1⁄2
Standardni model elementarnih čestica, s baždarnim i Higgsovim bozonom.
Nakon što uđu u Zemljinu atmosferu, kozmičke čestice se sudaraju s molekulama, uglavnom dušikom i kisikom, stvarajući slapove manjih čestica, koje zovemo još pljusak elementarnih čestica.

Mion (eng. muon, od grč. μ + [elektr]on; oznaka μ) je lepton električnoga naboja jednakoga električnomu naboju elektrona (oko –1,602 · 10–19 C), spina 1/2, mase oko 207 puta veće od mase elektrona (oko 105,658 MeV/c²) i vremena poluraspada oko 2,2 · 10–6 s. Smatra se da nema unutarnju strukturu. Nakon raspada od njega najčešće nastaju elektron i dvije vrste neutrina (mionski neutrino i elektronski antineutrino). Otkrio ga je C. D. Anderson 1936. u kozmičkom zračenju.[1]

  1. mion, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 13. ožujka 2020.

Developed by StudentB