Mjerenje je postupak određivanja vrijednosti neke mjerne veličine. Izravnim mjerenjem uspoređuje se mjerena veličina s istovrsnom usporedbenom veličinom, takozvanom mjernom jedinicom. Tako se duljina l mjeri uspoređivanjem s duljinom l0 mjernoga štapa. Posredno (neizravno) mjerenje obavlja se izravnim mjerenjem onih veličina od kojih je sastavljena mjerena veličina, temeljem nekoga znanstvenog načela, te izračunom njezine vrijednosti. Tako se površina ili ploština pravokutnika mjeri posredno, mjerenjem duljina stranica a i b, te se na temelju geometrijske zakonitosti izračunava njihovim množenjem:
Rezultat je mjerenja vrijednost mjerne veličine, izražena brojčanom vrijednošću i pripadnom mjernom jedinicom. Na primjer, ako je mjerena duljina l sadržavala 3 duljine mjernoga štapa, a njegova je duljina l0 = 1 m, vrijednost je mjerene duljine:[1]
Mjerenje fizikalnih veličina kao što su duljina ili masa svodi se na uspoređivanje s pramjerama (etalonima) duljine odnosno mase (metar odnosno kilogram). Mjerenje izvodimo mjernim instrumentom. Mjerenjem dobivamo mjerni rezultat, brojčana vrijednost koja opisuje koliko je puta neka mjerna veličina veća ili manja od mjerne jedinice. Pri tome se vrijednost određuje u međunarodnom sustavu mjernih jedinica (SI sustavu). Taj izraz se posebno koristi u fizici i inženjerstvu. Cilj mjerenja je dobivanje pouzdanog iskaza o nepoznatim podatcima predmeta. Mjerenja su uglavnom praktične (eksperimentalne) prirode, a mogu uključiti i teorijska razmatranja i proračune.