Mobilni telefon

»Mobitel«, »slovenskog mobilnog operatera« i »Mobitel (tvrtka)« preusmjeravaju ovamo. Za druga značenja pogledajte Mobitel (razdvojba).

Mobilni telefon ili jednostavno mobitel (žargonski: mob) prijenosni je elektronički uređaj za komunikaciju.^[1] Glavna komunikacijska funkcija je glasovna komunikacija, no u novije vrijeme dodane su funkcije kao: kratke tekstualne poruke (SMS) te kratke slikovne poruke (MMS). Mobilni telefoni se razlikuju od prijenosnih telefona po većem dometu i nisu vezani uz jednu baznu stanicu. Za uspostavljanje govorne veze s drugim mobitelom koristi se bežično spajanje na mrežu baznih stanica. Prve takve stanice su predstavljene 1980-ih i bile su analogne (1G generacija). Druga generacija (2G ili u Europi GSM) se koristi digitalnim signalom. Treća generacija (3G) je omogućila videopozive . Četvrta generacija (4G, uključuje i LTE) veće brzine prijenosa podataka ,a najnovija generacija (5G) omogućila je dosada najbrži prijenos podataka.^[2]

Mobilni uređaji često imaju aplikacije za primanje elektroničke pošte putem interneta, registraciju kontakata, kalkulator, sat, alarm (budilicu), igre, programe za reprodukciju glazbe i videa itd. Osnovni koncepti mobilnih telefona izumljeni su u Bell Labs 1947. Mobilni telefoni sa zaslonom osjetljivim na dodir i dodatnim mogućnostima nazivaju se pametnim telefonima. Prvi mobilni uređaji pušteni su na tržište davne 1990. godine.

Neki od najvećih proizvođača (brendova) mobilnih telefona su: Alcatel, Apple, BlackBerry, HTC, Huawei, Lenovo, LG, Motorola, Nokia, Samsung, Sony i ZTE.

1. ↑ Enciklopedija LZMK, članak "mobitel" (pristupljeno 11. prosinca 2013.)
2. ↑ Proleksis enciklopedija, članak "mobitel" (pristupljeno 11. prosinca 2013.)