Neptun

Ovo je članak o planetu Sunčevog sustava. Za druga značenja pogledajte članak Neptun (razdvojba).

Neptun
Svojstva orbite
Prosječni polumjer	4 498 542 600 km (30,0709 AJ)
Ekscentricitet	0,008 677 97
Ophodno vrijeme	60 190,03 d 164,8 godina
Sinodički period	367,49 d[1]
Orbitalna brzina	5,43 km/s
Nagib orbite	1,767 975° prema ekliptici
Broj prirodnih satelita	14
Fizička svojstva
Ekvatorijalni polumjer	24,764 ± 15 km[2] (3,883 Zemljina)
Površina	7,618 3 x 109 km2[3] (14,98 Zemljine)
Masa	1,024 3 x 1026 kg[1] (17,147 Zemljine)
Prosječna gustoća	1 638 kg/m3[1]
Gravitacijsko ubrzanje na ekvatoru	11,15 m/s2 1,14 g
Period rotacije	0,671 3 d[1] (16 h 6 min 36 s)
Nagib osi	28,32°[1]
Albedo	0,41 (geometrijski albedo)[1]
Brzina oslobađanja	23,5 km/s[1]
Površinska temp.	min. prosj. maks. 55 K (10 kPa)
Atmosfera
Sastav i podjela atmosfere	80 ± 3,2% vodik 19 ± 3,2% helij 1,5 ± 0,5% metan ~ 0,019% deuterij ~ 0,000 15% etan oblaci: amonijak (NH3) voda (H2O) amonijev hidrogensulfid (NH4HS) metan (CH4)

Neptun, osmi i od Sunca najudaljeniji planet Sunčevog sustava. Izgleda kao lopta nebeskoplave boje, nešto tamnije od boje Urana. Nazvan po rimskom bogu mora, četvrti je najveći planet po promjeru i treći po masi koja je sedamnaest puta veća od Zemljine. Oko Sunca orbitira na prosječnoj udaljenosti od 30,1 AJ. Astronomski simbol mu je ♆, stilizirana inačica trozuba boga Neptuna.

Otkriven 23. rujna 1846.,^[4] Neptun je prvi planet pronađen matematičkim izračunima umjesto empirijskim promatranjima. Nepredvidljive promjene u orbiti Urana uvjerile su francuskog astronoma Alexisa Bouvarda da mu na orbitu utječe gravitacija nepoznatog planeta. Neptun je u konačnici uočio Johann Galle unutar stupnja od lokacije koju je predividio Urbain Le Verrier. Uskoro je otkriven i njegov najveći prirodni satelit Triton, dok je preostalih dvanaest otkrivano pomoću teleskopa sve do 20. stoljeća.

Neptun je posjetila samo jedna svemirska letjelica, Voyager 2, koji je pokraj planeta prošao 25. kolovoza 1989.

Sastav Neptuna sličan je Uranovom sa zajedničkom osobinom da se razlikuju od plinovitih divova Jupitera i Saturna. Neptunova atmosfera, iako slična plinovitim divovima, uz vodik i helij sadrži veće količine volatila poput vode, amonijaka i metana.

Suprotno relativno bezličnoj atmosferi Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom prolaska sonde Voyager 2 1989. godine na južnoj polutki primijećena Velika tamna pjega usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji vjetrovi u cijelom Sunčevom sustavu sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 km/h.^[5] Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka od oko −218 °C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose preko 5 000 °C.^[6][7] Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.^[8]

Ekvator mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220 °C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000 km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde oblaci metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na eliptičnoj stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više nego Sunčevo zračenje. Magnetsko polje mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima ionosferu i radijacijske pojaseve, a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je satelit Triton s promjerom 2706 km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba retrogradno.^[9]

Antički narodi nisu znali za planete udaljenije od Saturna. Neptunova prividna magnituda sjaja za prosječne opozicije iznosi +7,6 što je onkraj sposobnosti detekcije ljudskog oka u najboljim uvjetima promatranja.

Zbog toga što je jako daleko i godina mu traje 165 Zemaljskih godina, među zvijezdama se prividno giba vrlo sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vidi kao blijedoplava pločica kutnog promjera 2".^[10]

1. ↑ ^{a b c d e f g} "Neptune Fact Sheet" (engleski) nssdc.gsfc.nasa.gov (14. kolovoza 2011.)
2. ↑ P. Kenneth, Seidelmann; Archinal, B. A.; A’hearn, M. F.; i dr. 2007. Report of the IAU/IAGWorking Group on cartographic coordinates and rotational elements. Celestial Mechanics and Dynamical Astronomy. 90: 155–180. doi:10.1007/s10569-007-9072-y. ISSN 0923-2958 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
3. ↑ "Facts & Figures" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2015. Pristupljeno 12. kolovoza 2012. solarsystem.nasa.gov (14. kolovoza 2011.)
4. ↑ "Neptune" (engleski) solarwiews.com (12. svibnja 2011.)
5. ↑ Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R. 1991. High Winds of Neptune: A possible mechanism. Science. 251: 929–932. doi:10.1126/science.251.4996.929CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
6. ↑ Hubbard, W. B. 1997. Neptune's Deep Chemistry. Science. 275: 1279–1280. doi:10.1126/science.275.5304.1279
7. ↑ "Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune" (PDF) (engleski). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 18. srpnja 2011. Pristupljeno 12. kolovoza 2012. gsi.de (14. svibnja 2011.)
8. ↑ "Data shows 2 rings circling Neptune" (engleski) nytimes.com (14. svibnja 2011.)
9. ↑ Neptun, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
10. ↑ Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.