Nikola Kopernik

Nikola Kopernik
Rođenje	19. veljače 1473. Thorn (Toruń), Kraljevska Pruska
Smrt	24. svibnja 1543. Frauenburg (Frombork), Kraljevska Pruska
Narodnost	Pruski[1][2][3]
Etnicitet	Njemački[4]
Polje	Astronomija • Kanonsko pravo • Gospodarstvo • Matematika • Medicina • Politika
Alma mater	Jagielonsko sveučilište Sveučilište u Bologni Sveučilište u Padovi Sveučilište u Ferrari
Poznat po	Heliocentrični sustav Određivanje srednjih udaljenosti planeta Zvjezdana godina
Portal o životopisima

Nikola Kopernik (lat. Nicolaus Copernicus, njem. Nikolaus Kopernikus, polj. Mikołaj Kopernik; Thorn (Toruń), 19. veljače 1473. – Frauenburg (Frombork), 24. svibnja 1543.), pruski^[1][2][3] astronom iz Kraljevske Pruske koja je od 1466. pripadala Poljskom Kraljevstvu. Iz redova je isusovaca.^{[5][potreban bolji izvor]} Studirao je na Sveučilištu u Krakovu. Od 1496. do 1500. u Bologni je studirao kanonsko pravo, ali se najviše posvetio studiju astronomije. Postavši kanonikom katedrale u Fromborku, napustio je Italiju, ali se 1501. vratio i u Padovi studirao medicinu, a u Ferrari postao doktor kanonskoga prava. Od 1505. do smrti živio je u Poljskoj. Nastanio se u Fromborku, gdje je u jednoj kuli organizirao svoj opservatorij. Nije se odazvao ni pozivu da na Lateranskome koncilu (1512. – 1517.) izloži svoje mišljenje o reformi kalendara.

Kopernik je u Raspravici (lat. Commentariolus, između 1510. i 1514.) dao prvu skicu nove heliocentrične teorije, koja je protuslovila vladajućemu, Ptolomejevu geocentričnomu sustavu svijeta sa Zemljom u središtu. Nastavio je raditi na svojem sustavu do pojedinosti, pa je, prosuđujući na osnovi principa relativnosti gibanja, dao jednostavan sustav: Zemlja i planeti jednoliko se gibaju po kružnicama, u središtu kojih je Sunce. Unutar nebeske sfere zvijezda stajaćica nižu se putanje planeta, a u središtu cijeloga svijeta nalazi se Sunce. Dnevnu vrtnju nebeskoga svoda objasnio je dnevnom vrtnjom ili rotacijom Zemlje, a smjene godišnjih doba obilaženjem Zemlje oko Sunca. Petlje u putanjama planeta objasnio je kao pojavu koja nastaje zbog gibanja Zemlje i planeta oko Sunca. Iz veličine petlja, koja je to manja što je planet udaljeniji od Sunca, odredio je Kopernik njihovu udaljenost od Sunca. Ispravno je protumačio i nepokretnost zvijezda, i nepostojanje paralakse kao posljedicu njihove goleme udaljenosti od Zemlje.

Kopernik je dugo razmišljao o tome bi li svoju teoriju pismeno objavio ili ju po uzoru na pitagorovce usmeno poučavao. Ipak je prvo napisao sažetak, koji je kolao kao kopija (pronađena u Beču 1873. i u Stockholmu 1878.), u kojem je novu teoriju iznio u obliku sedam aksioma. Glavno djelo O gibanjima nebeskih tijela (lat. De revolutionibus orbium coelestium) izdano je u Nürnbergu tek 1543.

Izgradnja heliocentričnoga sustava bio je revolucionaran i dalekosežan prekid sa starim shvaćanjima. Nasuprot dotadašnjemu shvaćanju da je Zemlja središte svemira, ističe se da je Zemlja samo jedan od planeta koji kruže oko Sunca. Kopernik se ipak nije mogao potpuno osloboditi ukorijenjenih nazora pa je vjerovao da se nebeska tijela moraju jednoliko gibati po kružnicama. Taj je problem poslije riješio Johannes Kepler, koji je otkrio nejednoliko gibanje planeta po elipsama, kojima se u jednom žarištu nalazi Sunce. Svojim djelom Kopernik je utemeljio modernu astronomiju i stvorio preduvjete za Keplerova otkrića (Keplerovi zakoni) i Newtonovo određivanje zakonitosti koja upravlja gibanjima nebeskih tijela (Newtonov zakon gravitacije). Njegovo je naučavanje imalo sljedbenike i nastavljače, ali i protivnike. Crkva je 1616. zabranila sva djela koja su za osnovu imala Kopernikovo naučavanje. Zabrana je 1757. skinuta s Kopernikovih, a 1835. s ostalih djela.^[6]

1. ↑ ^{a b} Davies, Norman. 2005. God's playground. A History of Poland in Two Volumes. II. Oxford University Press. str. 20. ISBN 978-0-19-925340-1. As a native of Royal Prussia, he never admitted to anything other than local patriotism, whereby he described himself as a 'Prussian'. [...] Taking everything into consideration, there is good reason to regard him as both a German and as a Pole: and yet, in the sense that modern nationalists understand it, he was neither.
2. ↑ ^{a b} Friedrich, Karin. 2000. The Other Prussia: Royal Prussia, Poland and Liberty, 1569-1772. Cambridge University Press. str. 217. ISBN 978-0-521-58335-0. Prussians were neither Germans nor Poles. The Prussian nation defined itself politically as a community of citizens who embraced the constitutional agenda of the multinational Commonwealth [...].
3. ↑ ^{a b} Teresa Borawska. Royal Prussia: the homeland of Nicolaus Copernicus. Nicolaus Copernicus University. Nicolaus Copernicus was a son of Royal Prussia [...]. [...] Regardless of ethnic differences, social background or language used, the inhabitants called themselves ‘Prussians’ and were aware of the individuality of their ‘state’ within the Polish Kingdom.
4. ↑ Sheila Rabin. Nicolaus Copernicus. Stanford Encyclopedia of Philosophy
5. ↑ Mr. Karlo Vinković: Nedemokratski obračun s papom. La Sapienza popustila manjini. Ukupan broj profesora i predavača na Sveučilištu La Sapienza je 4500, peticiju je potpisalo njih 68. Hrvatsko slovo, str. 29, petak, 25. siječnja 2008.
6. ↑ Kopernik, Nikola, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.