Niskotemperaturna fizika ili kriofizika (grč. ϰρύος: studen, mraz + fizika) je grana fizike koja se bavi proučavanjem tvari i pojava na niskim temperaturama, obično nižima od 77,3 K ili -195,79 °C (vrelište dušika), a najviše se bavi suprafluidnošću i supravodljivošću. Razvija se otkako je Heike Kamerlingh Onnes uspio ukapljiti helij (1908.). U Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu niskotemperaturna svojstva čvrstih tvari istražuju se od 1964. Na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, korištenjem 3He kriostata (od 2003.) mogu se ostvariti pokusi do temperatura od 250 mK. Atomske pare mogu se laserskim metodama ohladiti na još niže temperature.[1]