Nogajska Horda bila je konfederacija osamnaestak turkijskih i mongolskih plemena koja je okupirala Pontsko-kaspijsku stepu od oko 1500. dok ih Kalmici nisu gurnuti zapadno i Rusi južno od u 17. stoljeću. Mongolsko pleme zvano Mangiti činilo je jezgru Nogajske Horde. U 13. stoljeću, Nogaj-kan, vođa Zlatne Horde i izravni potomak Džingis-kana preko Jochija, formirao je vojsku Mangita kojoj su se pridružila brojna turkijska plemena. Stoljeće kasnije Nogajce je vodio Edigu, zapovjednik podrjeitlom po ocu Mangit, a po majci Jochid, koji je osnovao dinastiju Nogai.[1] Godine 1557. Nogai Nur-al-Din Qazi Mirza posvađao se s Ismael bogom i osnovao Malu Nogajsku Hordu na stepama Sjevernog Kavkaza. Nogajci sjeverno od Kaspijskog jezera nakon toga su se zvali Velika Nogajska Horda. U ranom 17. stoljeću Velika Nogajska Horda propala je pod najezdom Kalmika.[2]
Nogajci sjeverno od Crnog mora bili su nominalno podložni Krimskom Kanatu, a ne nogajskom begu. Bili su podijeljeni u sljedeće skupine: Budžak (od Dunava do Dnjestra), Yedisan (od Dnjestra do Buga), Jamboyluk (od Buga prema Krimu), Yedickul (sjeverno od Krima) i Kuban. Konkretno, Yedisani se spominju kao zasebna skupine, te na raznim mjestima.