Osvjetljenje

Osvjetljenje, jakost rasvjete ili iluminacija (oznaka E_s) je fotometrijska fizikalna veličina kojom se opisuje upadanje svjetlosti na neku plohu, a određena je količnikom svjetlosnoga toka Φ_s i ploštine P te plohe, to jest:

${\displaystyle E_{s}={\frac {\Phi _{s}}{P}}}$

Mjerna jedinica osvjetljenja jest luks (lx = lm/m²). Sunce u zenitu daje na osvjetljenom tlu osvjetljenje od približno 100 000 lx, a na granici Zemaljske atmosfere oko 200 000 lx, pun Mjesec daje osvjetljenje 0,25 lx, svjetlost zvijezda daje 0,0003 lx, osvjetljenje za čitanje treba biti barem 50 lx.

Ovisnost osvjetljenja neke površine, zbog radijalnog širenja svjetlosti iz točkastog izvora, obrnuto je razmjerna kvadratu udaljenosti od izvora svjetlosti:

${\displaystyle {\frac {E_{1}}{E_{2}}}={\frac {r_{2}^{2}}{r_{1}^{2}}}}$

gdje su E₁ i E₂ osvjetljenja na udaljenostima od izvora r₁ i r₂.

Ovisnost osvjetljenja neke površine o upadnom kutu svjetlosti opisuje Lambertov kosinusni zakon:

${\displaystyle E=E_{0}\cdot \cos \phi }$

gdje je: E₀ - osvjetljenje plohe okomite na zrake svjetlosti, a φ - upadni kut zraka svjetlosti u odnosu na okomicu.^[1]

1. ↑ osvjetljenje (iluminacija), [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.