Otto Hahn | |
Rođenje | 8. ožujka 1879. Frankfurt na Majni, Hessen, Njemačka |
---|---|
Smrt | 28. srpnja 1968. Göttingen, Donja Saska, Njemačka |
Državljanstvo | Nijemac |
Polje | Kemija, fizika |
Institucija | Berlinski kemijski institut Kaiser Wilhelm |
Alma mater | Sveučilište u Marburgu |
Akademski mentor | Ernest Rutherford William Ramsay Adolf von Baeyer Hermann Emil Fischer |
Istaknuti studenti | Fritz Strassmann |
Poznat po | Nuklearna fisija |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1944.) Član Kraljevskog društva (1957.) |
Portal o životopisima |
Otto Hahn (Frankfurt na Majni, 8. ožujka 1879. – Göttingen, 28. srpnja 1968.), njemački kemičar i fizičar. Bio je profesor u Berlinu i ravnatelj berlinskog kemijskog instituta Kaiser Wilhelm. Istraživao je radioaktivnost: 1917. s Lisom Meitner otkrio je izotop radioaktivnog elementa protaktinija 231Pa, a s Fritzom Strassmannom otkrio je 1938. da se bombardiranjem neutronima uranijeva atomska jezgra cijepa na dvije lakše atomske jezgre. L. Meitner dala je tumačenje te nuklearne reakcije i nazvala ju nuklearna fisija. Na toj se reakciji osniva rad nuklearnih reaktora i djelovanje nuklearne bombe. Za otkriće nuklearne fisije teških jezgara 1944. je dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Nakon Drugog svjetskog rata aktivno je sudjelovao u prosvjedima protiv daljnjega razvijanja i testiranja nuklearnog oružja.[1]