Perzijski jezik | |
فارسی – fârsi | |
Države | Iran Afganistan Bahrein Tadžikistan Uzbekistan Irak Turkmenistan Azerbajdžan Dagestan Kuvajt |
Regije | Uglavnom Srednji istok i Središnja Azija |
Govornici | 61 – 71 milijun (materinski) 110 milijuna (ukupno) |
Rang | 19. |
Razredba | indoeuropski jezici indoiranski iranski zapadnoiranski jugozapadno iranski perzijski |
Službeni status | |
Služben | Iran Tadžikistan Afganistan Dagestan |
Ustanova | Akademija perzijskog jezika i književnosti (Iran) Afganistanska akademija znanosti Rudaki institut jezika i književnosti (Tadžikistan) |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | fa |
ISO 639-2 | per / fas |
ISO 639-3 | fas |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Perzijski (farsi/parsi; ISO 639-3: fas) makrojezik kojem pripada istočni iz Afganistana (danas se bilježi kao parsijski ili afganski perzijski[1]) i zapadni farsi iz Irana, službeni jezik Irana. Pripada porodici indo-europskih jezika, i to u satem-jezike.
Povijest skupine iranskih jezika započinje još u sedmom stoljeću prije Krista. Perzijski je najznačajniji u skupini iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pisanih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i suvremeni jezik.
Kao indoeuropski jezik, perzijski ima određenih sličnosti s ostalim jezicima iz indo-europske porodice.
Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna razdoblja:
Novi perzijski jezik datira od vremena prihvaćanja arapske abecede oko 650. godine, kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog utjecaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene tijekom čitavog zadnjeg tisućljeća, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene stoljećima unazad bez posebnih teškoća.