Pierre-Gilles de Gennes

Pierre-Gilles de Gennes

Rođenje 24. listopada 1932.
Pariz, Francuska
Smrt 18. svibnja 2007.
Orsay, Île-de-France, Francuska
Državljanstvo Francuz
Polje Fizika
Institucija Centar za atomsku energiju u Saclayu (Parizu),
Sveučilište u Parizu (Sorbonne)
Alma mater École Normale Supérieure u Parizu,
Sveučilište u Parizu (Sorbonne)
Akademski mentor Claude Cohen-Tannoudji
Poznat po Polimeri
Tekući kristali
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1991.)
Član Kraljevskog društva (1984.)
Matteuccijeva medalja (1987.)
Portal o životopisima
Loptice za stolni tenis od celuloida.

Pierre-Gilles de Gennes (Pariz, 24. listopada 1932. – Orsay, Île-de-France, 18. svibnja 2007.), francuski fizičar. Bio je istraživač u Centru za atomsku energiju u Saclayu (od 1955. do 1959.), profesor u Orsayu (od 1961. do 1971.), te profesor na Collège de France u Parizu (od 1971. do 2002.). Za matematički opis ponašanja složenih oblika tvari na granici očvršćivanja, to jest za otkriće da se metode razvijene radi istraživanja fenomena uređenosti u jednostavnim sustavima mogu poopćiti i primjenjivati na složenije oblike tvari (na primjer tekuće kristale i polimere) dobio 1991. Nobelovu nagradu za fiziku.[1]

  1. Gennes, Pierre-Gilles de, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, preuzeto 29. ožujka 2020.

Developed by StudentB