Pierre Curie | |
Rođenje | 15. svibnja 1859. Pariz, Francuska |
---|---|
Smrt | 19. travnja 1906. Pariz, Francuska |
Narodnost | Francuz |
Polje | Kemija, fizika |
Institucija | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
Alma mater | Sveučilište u Parizu (Sorbona) |
Akademski mentor | Gabriel Lippmann |
Istaknuti studenti | Paul Langevin André-Louis Debierne Marguerite Catherine Perey |
Poznat po | Radioaktivnost, Polonij, Radij, Curiejeva temperatura Curie-Weissov zakon Piezoelektrični učinak |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1903.) |
Godine 1895. oženio se Marijom Skłodowskom. Njihova kćer Irène Joliot-Curie je također dobitnica Nobelove nagrade. | |
Portal o životopisima |
Pierre Curie (Pariz, 15. svibnja 1859. - Pariz, 19. travnja 1906.), francuski kemičar i fizičar. Suprug M. Curie-Skłodowske, otac Irène Joliot-Curie. Radio kratko vrijeme kao profesor na Sorbonai (od 1904. do 1906.), jer je rano izgubio život u prometnoj nesreći. Sa suprugom otkrio je (1902.) zakon radioaktivnoga raspadanja. Zajedno sa suprugom Marijom Skłodowskom-Curie i Antoineom Henrijem Becquerelom dobio je 1903. Nobelovu nagradu za fiziku. Našao je da radij neprestano stvara toplinu; otkrio je načelo simetrije u kristalografiji, aperiodičku analitičku vagu i drugo. S bratom Jacquesom otkrio (1883.) pojavu piezoelektričnog učinka. Formulirao (1895.) Curiejev zakon (nazvan i Curie-Weissov zakon), koji pokazuje ovisnost magnetske susceptibilnosti ili električne susceptibilnosti χ nekog materijala o temperaturi:
gdje je: C - konstanta ovisna o vrsti materijala, T - apsolutna temperatura, a Tc - Curiejeva temperatura (Curiejeva točka). Iznad Curiejeve temperature feromagnetički materijali pokazuju paramagnetička svojstva prema Curie-Weissovu zakonu. Pri toj temperaturi magnetska susceptibilnost teži u neizmjernost. Bio je član Francuske akademije znanosti (od 1905.). U čast bračnomu paru Curie nazvana je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora kiri, kemijski element kurij, radioaktivni mineral kirit.[1] Pierre Curie umro je tragičnom smrću u 47. godini života, u nesreći kočije u Parizu. No, već tada je bio teško bolestan, najvjerojatnije od posljedica pretjeranog izlaganja radijaciji.[2] Posmrtni ostaci Pierrea i njegove supruge preneseni su 1995. u pariški Panteon.