Pieter Zeeman

Pieter Zeeman

Rođenje 25. svibnja 1865.
Zonnemaire, Nizozemska
Smrt 9. listopada 1943.
Amsterdam, Nizozemska
Državljanstvo Nizozemska
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Amsterdamu
Alma mater Sveučilište u Leidenu
Akademski mentor Heike Kamerlingh Onnes
Poznat po Zeemanov učinak
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1902.)
Matteuccijeva medalja (1912.)
Medalja Henryja Drapera (1921.)
Portal o životopisima
Fotografija koju je P. Zeeman napravio objašnjavajući Zeemanov učinak.
Magnetski moment μ je umnožak jakosti električne struje I i ploštine petlje S.
Spektralne linije para živine svjetiljke, na valnoj duljini 546,1 nm, pokazuju nepravilni ili anomalni Zeemanov učinak: (A) bez magnetskog polja. (B) s magnetskim poljem spektralne se linije razdvajaju kao poprečni Zeemanov učinak. (C) s magnetskim poljem razdijelile se kao uzdužni Zeemanov učinak (spektralne linije dobivene su Fabry-Pérotovim interferometrom).
Zeemanov učinak na spektralnu liniju Sunčeve pjege.

Pieter Zeeman (Zonnemaire, 25. svibnja 1865. - Amsterdam, 9. listopada 1943.), nizozemski fizičar. Studirao na Sveučilištu u Leidenu, gdje je doktorirao 1893. Od 1900. bio je profesor Sveučilišta u Amsterdamu. Istraživao je širenje svjetlosti u vodi i prozirnim mineralima. Godine 1886. opazio je da se pojedine spektralne linije atoma, kada se oni nalaze u magnetskom polju, razlažu na nekoliko novih linija, pojava je nazvana Zeemanov učinak. Tim otkrićem potvrđeno je predviđanje H. A. Lorentza da se atom sastoji od električki nabijenih čestica, na koje može utjecati magnetsko polje, pa su njih dvojica za ta istraživanja podijelili Nobelovu nagradu za fiziku 1902.[1]

  1. Zeeman, Pieter, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.

Developed by StudentB